Mislim da svi, više-manje, znamo životopis sv. Klare. Stoga se ne bih zadržavala na tome.
Danas mi je zanimljivije osvrnuti se na to kako je sv. Klara živa i za današnjeg framaša/framašicu.
Sveta Klara je bila odvažna, smjela, odlučna, ali i krotka, poslušna, malena.
Kako to povezati? Bogu je sve moguće kad se čovjek odluči surađivati s Njim.
Odlike koje je ona od Boga primila nisu zastarjele, one nisu nešto što je bilo u srednjem vijeku i tamo ostalo. Ne. Itekako je moguće živjeti po njenom uzoru i danas. Ne mislim pri tom samo da se pristupi drugom franjevačkom redu sestara Klarisa, nego i na življenje od Boga darovanih kreposti u svojoj svakidašnjici. Ako mislite da vi to nemate, pomolite se Bogu da vam otvori oči za ono što sigurno već posjedujete, a sigurno će Mu biti drago ako Ga zamolite i da te kreposti ojača, ali i nove daruje kako bi mogli što vjernije služiti Onome koji je nama služio do smrti na križu.
I sama sam bila dugi niz godina članica Frame, nakon toga i Trećeg svjetovnog reda, a sada i Školskih sestara franjevki Krista Kralja i hodeći tom franjevačkom stazom nailazila sam na mnoge prilike kad sam se trebala odlučiti napraviti korak prema Isusu ili pak od Njega. Kad se osvrnem, moj put je pun stranputica ali su one uvijek završavale skretanjem na onaj pravi i jedini Put jer tamo gdje su stranputice vodile moja nutrina nije osjećala ispunjenje. Upravo suprotno, što bih se više udaljavala svojim grijesima i padovima to bih bila praznija.
Kao framašica imala sam priliku kroz razne karitativne akcije osjetiti kako je lijepo pomagati drugima, imala sam priliku kroz razne molitvene susrete i seminare osjetiti blizinu Božju, kao i kroz aktivnosti u sekcijama osjetiti franjevačko zajedništvo i to da sam živi ud Crkve. Koliko sam u tome bila uspješna ili neuspješna ostavljam Njemu da sudi, ali sve ove dimenzije Frame nas vode putem kojim je i sv. Klara koračala. Imamo prostora učiti se sebedarju, nesebičnom pomaganju, crpiti snagu u Bogu i biti otvoreni za Njegov plan u našem životu.
Priznam, često je mi je bilo lakše ići nizvodno nego se boriti protiv struje, a odluka za Isusa, za prigrliti kreposti kakve je Klara posjedovala, uvijek je značila i plivanje uzvodno. Ali to plivanje ima smisla jer je Isus taj koji nas čeka na izvoru, a On ne čeka skrštenih ruku. On ima ruke ispružene i u tom plivanju nam pomaže da dođemo k Njemu. Pomaže nam Riječju – Evanđeljem koje je bilo dio Klarinog disanja. Pomaže nam dajući samoga sebe – kroz Euharistiju iz koje je Klara crpila svoju snagu. Pomaže nam šaljući nam Majku koja nas u svojoj školi molitve uči kako se obraćati Njenom Sinu i s kojom je i Klara rado drugovala. Daje nam priliku da sudjelujemo u Njegovim patnjama kroz žrtvu, odricanje i post, bez ovoga je Klarin život nezamisliv. I ona pomoć bez koje često ne bi mogli pristupiti k Njemu dolazi kroz sakrament Ispovijedi. Sve ovo, ali i mnogo više, Isus nam pruža kako bi nam bilo lakše do Njega doći.
Primjer sv. Klare je još jedan instrument Njegovog dokaza da je moguće ići za Njim, biti dosljedan, u nekim stvarima radikalan ali pri tome ostati ponizan i u toj poniznosti biti Njegovom rukom vođen. I još nešto, ova svetica je rado govorila o Isusu, svome Bogu. Nisu to bile samo riječi jer je ona živjela Riječ, možda nam se čini nemoguće to postići? Naravno, jer odmah pomislimo na taj krajnji rezultat, ali pođimo od malih odluka. Pođimo od Lectio Divina, od jedne svjesne Zdravomarije, od jedne male žrtvice… i s vremenom, a da i ne primijetimo, Bog uđe u nutrinu i zauzme veći prostor nego se nama čini. Što je najljepše – taj prostor ispuni takvom radošću koja se ne može sakriti pa i najteže križeve možemo prigrliti i s osmijehom nositi.
Neka vas sve na vašem franjevačkom putu prati zagovor ove velike, malene svetice kako bi na svome putu mogli odlučno reći ono DA Isusu i onaj NE svemu što kroz kušnje dolazi.
Mir vam i dobro
s. Marijana Bošnjak