Tko jednom upozna ovog sveca iz Asiza više nikad nije isti.
Sveti Franjo – čovjek koji te na početku privuče svojom veselom naravi i razigranošću da bi te kasnije poveo u dubine molitve i smirenosti. Poznavao je ljudsko srce do u tančine. On, koji je sam bio ranjiv i ranjen; u početku i osamljen, zbunjen i izgubljen; liječio je sebe i druge Gospodinom koji mu je bio Lijek i Jasnoća, Prisutnost i Dostatnost. Danas, u moru ljudskih zarobljenosti, sjećamo se svetog Franje, čija je jedina „zarobljenost“ bila sloboda. Baš onakva sloboda u kojoj smo stvoreni i na koju smo pozvani; da budem „zarobljen“ samo neprestanom mišlju o Stvoritelju. Nema svakodnevne situacije koju Franjo nije svojim životom dotaknuo; i nema osobe kojoj svojom jednostavnošću ne bi bio blizak. Ono Božje je svima blisko, a on je bio Božji; ono ljudsko je svima poznato, a on je itekako bio čovjek; ono dobro je svima potrebno, a Gospodin je u njegovu životu bio neizmjerna Dobrota.
Onaj koji s visine izlazi obasjavao je njegovo srce i zapalio je volju njegovu žarom svoje ljubavi, i on je propovijedao kraljevstvo Božje obrativši srca otaca k sinovima i nerazumne k razumnosti pravednih, i po svem svijetu spremao je Gospodin novi narod. Ime mu se pročulo od dalekih otoka i čitav se svijet divio čudesnim njegovim djelima. Zato braćo, blagoslivljajte Boga i hvalite ga pred svima, jer nam se smilovao i sjećajte se oca i brata našega Franje na hvalu onoga koji ga je uzveličao među ljudima i proslavio ga pred anđelima.
Draga moja braćo i sestre, više od ičega nam želim da sveti Franjo progovara iz naših života i djela, nego iz riječi i govora. Da njegov primjer bude svjetlo i vodilja Kristu u našoj svakodnevici i da poput njega čeznemo biti više Božji i biti bliže braći ljudima. Neka vam je sretna i blagoslovljena svetkovina oca našega Franje!
Mir vam i dobro!
područni duhovni asistent
fra Marin Karačić