Danas slušam evanđelje i za uši mi se zakačiše one riječi kako Božja vjerna ljubav ide u potragu za izgubljenim. Uvijek su mi te riječi bile poticaj i ohrabrenje da ne odustanem od samoga sebe jer imam Boga koji ide u potragu za mnom. Njemu sam važan! Njemu sam potreban! I spoznaja te činjenice da toliko vrijedim u Njegovim očima da je spreman ostaviti sve kako bi došao do mene za mene je bila presudna.
Postojali su trenutci u životu kad sam bio spreman odustati od sebe. Od svega što je Bog sa mnom gradio. Samo zato što nisam uspio u takvim trenutcima jasno vidjeti Njegovu prisutnost u svom životu. I tada bi, po nekoj ljudskoj navici, sve krenulo nizbrdo. Nizao bi se pad na pad, očaj na očaj. I nigdje kraja. I upravo tada su mi ove riječi tako snažno odjeknule u ušima. Točno se sjećam gdje sam sjedio kad sam ih slušao. Kako je to tada bilo važno čuti!
Zašto sve ovo spominjem? Upravo zbog te činjenice da Bog mene treba. I ne samo mene. Nego i tebe. Da! Bog i tebe treba! Ništa manje nego mene – Bog i tebe treba! Da s tobom i po tebi čini velika djela! Možda ti na sebi ne vidiš ništa čime bi se Bog mogao poslužiti. Misliš da nemaš niti jedan talent koji bi Bog mogao iskoristiti na svoju slavu? Blago tebi ako je tako! To onda znači da nemaš uopće potrebu proslaviti sebe. Zato će sve ono što ti budeš činio biti djelo Božje. Jer te baš On treba za to!
Možda ćeš reći da si previše nesavršen da bi ti postao svet. Sjeti se da je samo jedan savršen. Bog. Mi nismo pozvani biti savršeni. Tu smo samo da dopustimo Bogu da se na savršen način proslavi u našoj nesavršenosti. Možda ti pogled često zapinje na tvojim slabostima, manama i greškama? Zagledaj se u Njega i dopusti da na tebi pokaže svoju snagu. Zašto za sebe željeti išta manje od raja? Za raj smo i stvoreni!
Zašto naslov jedvačekanje?
Mislio sam već sada pisati o jedvačekanju Božića ali vidim da je prerano. Suzdržat ću se. Ali ima jedna stvar koju jedva čekam. Da se Bog po tebi proslavi! Jedva čekam vidjeti kako će čudesne stvari Bog učiniti upravo po tebi! Jer smo samo za to stvoreni!
Dopusti Bogu da se proslavi u tebi i po tebi.
Nisu čuda stvar nekih starih i drugačijih vremena.
Niti je svetost stvar nekih drugih, posebnih ljudi.
Bog računa s tobom i po tebi želi ljudima pokazati svoju ljubav! Hoćeš li Mu dopustiti? Upravo sad se sprema preko tebe učiniti nešto veliko! Jedva čekam vidjeti!
A ti? Što još čekaš da postaneš svet?
fra Nikola Jurišić