sto cekamo

Umorna sam. Od silnih vijesti o ratovima. Umorna sam od stalnih bombardiranja negativnim informacijama: o vladi, o „zvijezdama“, o bakici koja prelazi semafor na crveno. Umirem u očaju od ljudske potrebe da govore o drugima – isključivo samo ono najgore što mogu. Umorna sam od vlastitih misli s negativnim predznakom koje mi se graviraju po duši.

Jer ne ide mi u glavu kako je to moguće? Tama danas svijetli tolikim sjajem i svi su se naviknuli. Generacija za generacijom ponavlja kako nikada nije bilo gore. Ma dajte. Ja vas uvjeravam da uopće nije tako! Ni približno. A nisam optimist po prirodi, i ne pričam bajke, štoviše prije sam ono drugo. Ali kako više šutjeti o tomu da nisu svi ljudi isti, da postoje mladi koji žele biti promjena, da postoje ljudi koji se vraćaju kad shvate da im je nešto nenaplaćeno u dućanu, da postoje oni koji se trude živjeti kako On kaže? To što je zlo glasnije ne znači da je jače.

I što sad? Izgleda kao da sam pred ogromnim zidom i da moja vjera u bolje sutra je Sizifov posao, jer nisam normalna što se ne želim prilagoditi „realnoj nametnutoj slici“. Isus je bio faca, ne zato što je Sin Božji i može što hoće, nego baš zato što je u svoj svojoj bijedi (samo da podsjetim – rođen u štali, umro na najsramotniji način onog vremena) pronašao toliki blagoslov. Jer gle, možda si sretnik ili sretnica koja ne zna ni za jedan problem osim učenja koje ti ama baš nikako ne ide, a možda si toliko opterećen da ne možeš učiti jer se brineš što tvoja majka kući jede dok radiš između predavanja. Problem je isti, ali komu je lakše? Sva tvoja sreća dolazi iz tebe i tvog pogleda na ono što je pred tobom. Podsjećaj se svaki dan koliko imaš, jer uistinu imaš mnogo. Zahvali, jer ima onih koji bi dali sve da imaju samo mrvicu onog što ti imaš. Tek kad shvatiš koliko si blagoslovljen krenut ćeš naprijed i svrnuti pogled sa sebe i početi gledati svijet kao predivnu oazu u kojem ti je darovano da činiš druge sretnima.

Ono što želim reći je da se probudiš! Ne dopusti da te ovaj svijet prestraši svojom tamom, jer vjeruj ovo je dobro – jer On je sam rekao da je. Unatoč svemu, On vjeruje u nas i kad smo najgori! Vjeruj da je drugačije od onoga što se okolo priča, jer  oni koji rade promjene ne pričaju baš zato što rade. Umjesto dolje, gledaj prema Gore. Pokreni se! Ne sutra, nego baš sada! Napravi ono za što nemaš hrabrosti, što ti je teško, a pojačava svijetlo. Pričaj  samo o dobru, i ne daj da zlo pobjedi. Nije teško, stvarno nije, ne dajmo da nas uvjere da nema nade, jer znamo i ja i vi koliko mladi danas nije zadovoljno i koliko mladih želi mijenjati, i mijenja. Molim vas, da  ne dopustimo facama da nam utišaju govor o pravoj Faci, onoj o kojoj se priča više od 2000 godina, o našem prijatelju koji je tu s nama svaki dan, o Onom koji je pobjedio tamu za sva vremena.

Jedan čovjek – Franjo Bernardone– stanovnik Asiza, mladi buntovnik sa željom da postane vitez uspio je promijeniti sliku svijeta. Jedan čovjek, zaslužan je što znam toliko divnih ljudi, savršenih u svojim nesavršenostima i manama, što imam braću i sestre po svom svijetu. Jedan čovjek. Jedan jedini čovjek odlučio je slijediti Isusa. I sam postao faca, promijenivši svijet.  Što čekam(o)?

Antonia Gašpar