uskrsna cestitka

Dragi framaši i svi čitatelji dobre volje!

Nadam se da ste sinoć sudjelovali na misi uskrsnog bdjenja. Svaka misa je posebna i u svakoj nam se daruje čitav Krist – i po Riječi i po Kruhu. No, sinoćnje bdjenje s razlogom se već od starine naziva „majkom svih bdjenja“. Bogatstvo obreda koji se, uz popratne dijelove, sastoji od četiri cjeline – službe svjetla i riječi, krsne i euharistijske službe – u čovjeku bude ono pitanje kojim kod Židova počinje pashalna naracija, a mi smo ga s punim pravom preuzeli, potaknuti upravo vazmenom noći: „Zašto je ova noć drukčija od svih drugih noći?“.

Dok budete čitali sljedeće retke preporučujem uzimanje stanki. Slobodno zastanite na nekim dijelovima kako bi sjećanje istinski odjeknulo u vašim srcima i u njima se nastanilo s ciljem preobrazbe života po Kristovu uskrsnuću.

Sinoćnji obred započeo je službom svjetla, kada se pred crkvenim vratima pali uskrsna svijeća, jedan od najsnažnijih simbola Isusa Krista. Sjeti se, svećenik je nije upalio upaljačem. Da bi ju upalio prethodno je morao pripraviti prirodnu vatru. Za to je morao izdvojiti vrijeme, pohoditi majku prirodu, pripraviti drva i malo se više nego obično potruditi. Zato, u ovom prvom koraku razmatranja o uskrsnoj svijeći, zastani! Postani svjestan da si za stvaranje velikih stvari pozvan potruditi se i izdvojiti svoje vrijeme. Postani svjestan da se velike stvari u životu neće dogoditi jednim zamahom palca, niti da će se riješiti pet do dvanaest. Velike stvari traže pomnu pripravu. Poziv koji nazivamo životnim počinje se stvarati i pripremati izdaleka. Svaki mali koračić učinjen na tom putu vrlo je dragocjen jer taj već pripravljeni put ravna, svaka prolivena kap znoja bistri nam obzorje sklono zamućivanju, svaki mučni zamah ruku, intelektualni kao i molitveni napor čine nas spremnijima za odigravanje onih velikih utakmica. Konačno, u moru vještačkoga i umjetnoga, zahvali za Uskrs Bogu na majci prirodi, svim njezinim bogatstvima. Od prirodnoga ognja pali se svijeća napravljena zahvaljujući pčelinjem radu. I Bog je na početku uzeo tvar – prah zemaljski – i stvorio čovjeka. I Bog je ono što je odvijeka naumio s čitavim stvorenjem započeo izdaleka, nekad davno. I Bog je svoju veliku utakmicu pomno pripremao tijekom čitave starozavjetne povijesti spasenja. Konačno, i Bog je uzeo tvar – tijelo – da bi po Kristu postao čovjekom i po tom tijelu donosio ljudima svjetlo.

I dok se vani palila svijeća u crkvi bijahu ugašena sva svjetla. Sve je bilo u tami dok preko praga nije prešlo svjetlo Uskrsloga. Jedna svijeća unosi svjetlo u tamu. Jedna svijeća izgara da bi svima od njezinog svjetla doteklo. U Hvalospjevu svijeći pjevamo: „Njezin je plamen podijeljen drugima, ali ga ustupljeno svjetlo nije umanjilo“. Svijeća se dijeli i pritom ne gubi od svoje biti. Izgara i izgarajući se skraćuje, ali ostaje uskrsna svijeća. Njezino izgaranje i skraćivanje omogućuje svjetlost na nekom drugom mjestu. Netko drugi gori i svijetli zahvaljujući ovoj svijeći. Tako uskrsna svijeća postaje dio života jednoj drugoj svijeći. Krist koji za nas izgara nastanjuje se u nama kada primimo od Njegovoga svjetla. I tako na čudesan način ostaje s nama do svršetka svijeta, u našem životu i svakom pojedinom danu, po sjaju one jedne male iskrice za koju se samo čini da je mala.

Od jedne svijeće mi mnogi primamo svjetlo. A svjetlo primamo tako što ga jedni s drugima dijelimo. Za nadati je se da oni koji su najudaljeniji od prostora prolaska uskrsne svijeće neće biti nestrpljivi te iz džepova izvaditi upaljač kada vide da tamo nečije svjetlo već gori a njihovo još nije. Gdje god se nalazio, budi svjestan da će svjetlo do tebe stići. Nemoj se uspoređivati s onim ispred tebe. I on, poput tebe, vrši jedan obični zadatak – nestrpljivo čeka da ga svjetlo obasja kako bi ga dijelio dalje. Neće ga on dobiti više od tebe. A manje je bitno je li ga dobio prije ili poslije jer postoje radnici prve, treće i posljednje ure, i svi će dobiti jednaku plaću (usp. Mt 20). Stoga, nadam se da nisi i ubuduće nećeš posezati za „upaljačima“ nego da ćeš čekati i pritom znati da će svjetlo stići, a ti koji si ga dobio prvi nadam se da sinoć nisi i ubuduće nećeš pomisliti da je to zbog toga što si više „Bogom dan“ od nekog drugog. Uloga ti je jasna, primi svjetlo i podaj svjetlo! I još nešto! Kad se sjetiš ovih uvodnih obreda ponesi u kovčeg životnih lekcija i onu da ne možeš sam. Netko „ovisi“ o tebi i ti „ovisiš“ o nekomu. Netko će od tebe primiti svjetlo – kako je to lijepo! Od nekoga ćeš ti primiti svjetlo – zahvali na tome! Konačno, ni sama uskrsna svijeća nije baš preuzetna te sebi na pleća natovarila zadatak zapaliti svaku pojedinu svijeću. Upalila ih je nekoliko, onih najbližih, i njima povjerila tako važnu zadaću raspaliti ostale. Uvijek zastanem pred ovom tajnom Božje logike koja se očituje u povjerenju, slobodi i nenametljivosti. Niti On „sjedi u fotelji“ gledajući što činim ja, niti sam ja stvoren „sjediti u fotelji“ čekajući što će učiniti On.

Svijeće su se opet upalile pred navještaj Evanđelja, Radosne vijesti Kristova uskrsnuća. Uvijek sam se divio jednoj povijesnoj činjenici. Naime, mjesto gdje je Krist raspet, pokopan i odakle je uskrsnuo nalazilo se izvan grada. Kada je rimski car Hadrijan godine 135. razorio Jeruzalem pretvorivši ga u novi grad pod nazivom „Aelia Capitolina“, središte toga grada s poganskim hramom sagradio je upravo oko Golgote. Zašto baš tu? Zašto ne kod nekadašnjega Hrama? Ili na nekom trećem mjestu? Od Isusova uskrsnuća do 135. g. prošlo je jedno stoljeće. Ni puno ni malo. Ovisi s koliko se intenziteta određene stvari žive. U tih 100 godina prve generacije kršćana neprestano su hodočastile na Golgotu i s upaljenim svijećama u rukama (tako su prvi kršćani, judeo-kršćani, najčešće molili) slušali Radosnu vijest uskrsnuća pred praznim grobom. Očito, toliko su njihova pobožnost i stalni dolazak na ovo mjesto bili prepoznatljivi da ih se moralo zatrti pokušavajući izbrisati spomen na Kristom posvećena mjesta. No, neki tračak svjetla uvijek je ostajao u tami neprijateljskih sila. Ipak su one prolazne, za razliku od uskrsnoga svjetla koje trajno tinja i svijetli. Tako je kršćanski svijet na Golgoti ipak dočekao izgradnju bazilike Kristova groba. Ova činjenica naučila me mnogočemu. Dok držim upaljenu svijeću, pozvan sam slušati Riječ, o nju se ogledati i u život je provoditi jer, Gospodin mi je svjetlost i spasenje (usp. Ps 27). Sada znaš zašto si sinoć držao upaljenu svijeću dok se čitalo Evanđelje. Zato ga ubuduće nemoj čitati ni slušati kao neke uobičajene riječi. Riječi Radosne vijesti imaju posebnu snagu. U stanju su ostavljati trajne spomene, okupljati zajednicu oduševljenih ljudi, poticati na hrabra djela i mijenjati živote.

Svijeća se palila i na krsnoj službi. Jedan od neizostavnih simbola krštenja upravo je svjetlo. Po krštenju dobivamo novi vid, drukčiju dioptriju. Naš okvir postaje Evanđelje, Krist Gospodin. Krštenjem postajemo dionici božanske naravi. Boga nazivamo Ocem, Sina bratom a Duh nas uvijek iznova podsjeća na tu snažnu istinu o Bogu i u nju nas trajno uvodi. Krštenjem postajemo i članovi jedne obitelji – Crkve, te nam se svi grijesi opraštaju. Lijepo je znati da na svijetu nismo sami, te da samoća kao posljedica nekih grešnih odluka ne mora biti naše trajno stanje. Uvijek postoji mogućnost novoga početka!

Pozvani smo živjeti po uzoru na Krista. Zato, dragi framaši i svi čitatelji dobre volje, vratimo se onoj svijeći. Pokušaj na trenutak zamisliti sebe u ulozi one jedne svijeće.

Potrudi se oko sebe!

Pripremaj svoju veliku utakmicu izdaleka!

Zavoli svoju prirodu/narav!

Zavoli prirodu i izvan sebe!

Budi strpljiv sa sobom!

Tvoja mala iskrica može zapaliti mnoštvo!

Netko se može oduševiti zahvaljujući tvojoj žrtvi i tvojoj riječi!

Nemoj se diviti svome svjetlu kako lijepo gori nego se okreni i podijeli ga s nekim jer netko upravo na tebe čeka!

Izgaranje će utjecati na tvoj život ali te neće umanjiti! Naprotiv!

Nemoj sam paliti sva svjetla! Pusti i druge neka pale i imaj povjerenja u njih!

Kad misliš da ti ne ide budi svjestan da je uvijek s tobom ono Veliko svjetlo!

Dolazi na misu, slušaj Riječ pozorno i od nje živi, ne zato što moraš nego zato što želiš!

Prekriži se u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga, i postani dionikom ove logike što je učimo po svijeći!

Neka je svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

fra Antonio Šakota