Ima jedna priča o učeniku koji je svom učitelju rekao da ide nekamo daleko u nadi da će postići prosvjetljenje. Svakih šest mjeseci slao je poruke kako bi ga izvještavao o napretku. Prvi izvještaj bio je: “Razumijem sada što znači odreći se samog sebe.” Učitelj je poderao poruku i bacio je u koš za smeće. Nakon šest mjeseci opet je dobio poruku koja je glasila: “Sada sam postigao osjetljivost za sva bića.” Poderao je i tu poruku. I onda je došla treća poruka koja je glasila: “Sada shvaćam tajnu jednoga i mnogih.” I opet ju je poderao. I tako je to bilo godinama sve dok jednoga dana poruke nisu prestale stizati. Nakon nekog vremena učitelj je postao znatiželjan. Neki putnik išao je u taj daleki kraj gdje je učenik živio, pa mu je rekao: “Pokušaj saznati što se dogodilo s tim čovjekom.” I konačno je dobio poruku od njega. Pisalo je: “Zar je to važno?” Kad je to učitelj pročitao, reče: “Uspio je! Uspio je! Shvatio je! Napokon je shvatio!”