Nedavno sam bila u društvu u kojemu smo razgovarali o božićnim običajima i tradicijama. Jedan je čovjek govorio o njegovom doživljaju ovoga blagdana te kako oni u obitelji iščekuju Isusov dolazak. Nakon što na Badnjak svi odu zajedno na Euharistijsko slavlje kod kuće ih čeka iznenađenje. U njihovim već postavljenim jaslicama do tada nije bilo Isusa ali ih on po povratku čeka. Njihova susjeda se pobrine da im ovo iznenađenje svake godine bude slikovit prikaz Isusovog dolaska u njihove živote.
Potaklo me to da razmislim malo o vlastitom doživljaju Isusova rođenja. Potaklo me da se sjetim sv. Franje i njegovih prvih jaslica, njegove želje da oživi potrebe i prilike betlehemskog djeteta.
Čini mi se da mi najčešće razmišljamo o našim potrebama i prilikama. Zato nerijetko u našim razgovorima osobito pred Božić možemo čuti: trebam ovo ili moram još ono. Ja trebam. Ali što treba Isus? Još nam je jasnija slika iscrpljenih domaćica koje su cijeli dan laštile svoje domove, ukrašavale prostorije i pekle bezbroj vrsta kolača. Ali to su prilike koje su meni važne. Što je važno Isusu?
Koje su to potrebe i prilike jednog djeteta?
Jako se dobro sjećam trenutka kada je u našu obitelj došao novi život, kada se rodila moja nećakinja. Njezin boravak među nama bio je obilježen pozornošću. Tih se dana nije palila televizija, nije se scrollalo po mobitelu. Svi smo bili pozorni na malu bebu koja nam nije mogla dati ništa a dala nam je sve: toplinu, nježnost, jednostavnost i radost. Nije se uopće morala truditi da nam sve to da, jer je njezina prisutnost bila dovoljna.
Nije slučajno da Isus dolazi upravo u prisutnosti malenog djeteta jer nam tako daje ono što nam ne mogu dati sve one naše potrebe i prilike koje smo si mi nametnuli. I sve što od nas traži je pozornost. Nemoj propustiti trenutak. Nemoj seenati poruku Božića onako kako seenaš poruke koje ti nisu prioritet. Neka ove godine najvažnije u tvom srcu bude, biti pozoran. Biti pozoran na što?
Na svakodnevicu koju živiš. Jer u nju dolazi Svjetlost, u njoj se rađa Ljubav. Kad zagrliš svoje najdraže, kad se osmjehneš svojim susjedima, kad pozdraviš svoje prijatelje.
s. Matija Pačar