Polako prolaze prvi koraci korizmenog puta, početni zaleti, izazovi, postavljeni ciljevi, mali zadaci i velika odricanja. Stranice Matejeva evanđelja danas su kao stvorene, namijenjene i idealne baš za ovaj, još uvijek, uvod vremena u kojemu jesmo.
Kaže: “Ta zna otac vaš što vam treba i prije nego zaištete”. A ta rečenica zaključak je onoga što prethodi kada nas onako jednostavnim riječima podsjeća: Ne blebećite kao pogani koji misle da će s mnoštvom riječi biti uslišani.
Danas se to govori meni.
Ne recitiraj mu nabrajalice, molitva nije pjesmica koju si naučila. Na nabrajaj svoje želje živeći u prošlosti i strahovanju od budućnosti, molitva nije maštanje naglas. Kruh naš svagdašnji, i živi sada. U predanju, u Očenašu, u tišini s njim, u trenutku kad ponestanu riječi, tako ga spoznaji, tako dušu uzdiži nebu.
Takva Isusova molitva je oduševila apostole, nije molio kao neki najamnik, kao carinik, kao stranac ili vjernik, molio je kao Sin.
I zato želim moliti ne kao katolkinja, framašica, studentica, nego kao kćer onim imenom kojim se zovem.
Teško je, ali to je jedina istina Isusove molitve.
I to je onaj neizmjerni dar, biti dijete u Njegovom krilu.
Moj idući korak na putu korizme želim da bude takav. Korak prema Ocu.
Grijeh je užitak
u oprostu je mir
Napast zbunjuje
kušnja odgaja
Tama lako privlači
ali u svjetlu je vječnost
Ivana Milićević