„No dok je prihvaćao duhovno veselje, brižno je izbjegavao ono neumjesno. Znao je da treba žarko ljubiti ono što usavršuje, a isto tako treba izbjegavati ono što je zarazno. Tako je naime ispraznu slavu nastojao u zametku ugušiti, te nije ni časka dopuštao da ostane ono što bi vrijeđalo pogled njegova Gospodina. Tako je često, kad je bio mnogo uzvisivan i slavljen, odmah žalosteći se i jecajući upadao u osjećaj žalosti. U zimsko doba, kad mu je sveto tjelešce zaodijevala samo jedna-jedincata tunika, dobrano iskrpana trošnim zakrpama, njegov se gvardijan, koji ga je pratio, domogao lisičjega krzna, donio mu ga i rekao: »Imaš bolesnu slezenu i želudac, molim tvoju ljubav u Gospodinu, dopusti da ti se tunika podstavi tim krznom. Ne sviđa li ti se da to bude u cijelosti, dopusti da se to učini bar povrh želuca.« Njemu će na to blaženi Franjo: »Ako hoćeš da to dopustim s unutrašnje strane tunike, načini mi zakrpu iste veličine i izvana, koja će, prišivena izvana, ljude upozoravati na iznutra sakriveno krzno.« Sluša brat, ali to ne odobrava. Uporno je molio sveca, ali nije ništa drugo postigao. Kad je gvardijan napokon pristao, zakrpa je prišivena na zakrpu, da se Franjo ne bi drugačijim pokazivao izvana nego što je bio iznutra. O, kako je bio jednak na jeziku i u životu, jednak je bio i kao podložnik i kao poglavar! Nikakve ni vanjske ni unutrašnje slave nisi ljubio ti koji si se uvijek dičio u Gospodinu. Ali da ne bih, molim, povrijedio one koji su obučeni u krzno kažem li da je koža stavljena na kožu. Znamo naime da su (praroditelji), kad su bili lišeni nedužnosti, osjećali potrebu za kožnatim tunikama.
II. životopis sv. Franje Tome Čelanskog, II., 93.
Pročitavši ovu zgodu iz Franjinog života nisam mogla ne primijetiti koliko drugačije živim. A nasljedujem njega, svetog Franju. Da se Franjo ne bi drugačijim pokazivao izvana nego što je bio iznutra. Ne mogu se sjetiti koja je moja zadnja objava na društvenim mrežama, ali definitivno to nije realnost kakva ona je većinu dana. Ne usudim se pokazati svoj nered, svađe s djecom, neslaganje s mužem jer to nije in i ne uklapa se u feed. Svakodnevica nije zanimljiva za odobravanje u online svijetu. Vratit ćemo se unazad, oko 800. godina. Čovjeka prati masa ljudi bez iti jedne društvene mreže. Influencer samo takav! Popularan je po svojoj autentičnosti i radikalnosti, ljudima se to sviđa. Franjo iz Asiza, bolestan je i usred zime hoda polugol u svom habitu. I kada je dobio zapovijed da nosi krzno jer mu je zdravlje patilo, ne želi sakriti da ima taj ‘luksuz’ nego želi da svi vide da mu je olakšano, da netko ne bi pomislio da je bolji nego što je. Ja? Redovito želim prikazati svoj svijet, život, patnju, boljom nego što je. I baš me to nekako zaboljelo… Imati lijep feed je stvarno super, i volim umjetnost i talente koji se skrivaju iza toga, ali imati lijepu dušu koja je u skladu s onim što govori i čini je još ljepše, ali i teže. I takvi feedovi mogu biti dobri baš takvi kakvi jesu, mali svjetovi ljepote i kreativnosti. Problem nastaje tek onda kada ono što pokazujemo počne skrivati ono što doista jesmo. Često sam podložnik istih, a one su meni poglavari. Korizma me uči da se svih ovisnosti riješim, da ovisim samo o Onome koji me stvorio za slobodu.
Autentičnost i radikalnost danas nisu baš na cijeni, ali pred Njegovim licem ionako vrijedi drugi feed. Onaj koji ne lajka baš previše ljudi. I koji nije baš usklađen po nekim pravilima i normama društvenih mreža. Zato ovaj mjesec odlučujem raditi na tome da jednog dana netko za mene kaže: bio je jednak na jeziku i u životu, jednak je bio i kao podložnik i kao poglavar!
Antonia Primorac
