U nedjelju, 11.3.2018.g., u crkvi sv. Ante Padovanskog u Šujici održan je obred Primanja i Obećanja naše Frame pod geslom “Svaki koji vjeruje, u Njemu ima život vječni”. Sveto misno slavlje predvodio je područni duhovni asistent, fra Antonio Šakota, u koncelebraciji sa ostalim duhovnim asistentima. Naše bratstvo postalo je bogatije za 13 članova, svoja obećanja obnovilo je 15 framaša, a prvo obećanje življenja evanđelja u bratstvu franjevačke mladeži dalo je 11 framaša. Frama Posušje, kojoj se i ovim putem zahvaljujemo, uveličala je misno slavlje svojim pjevanjem, kao i ostale frame koje su podijelile franjevačku radost sa nama. Nakon mise uputili smo se na zakusku koju su pripremili domaći framaši, gdje smo se imali priliku družiti i zabavljati.
Naslovna
U Međugorju je od 9. do 11. ožujka 2018. godine održan VII. nacionalni seminar za voditelje formacije i odgovorne u bratstvima Frame Bosne i Hercegovine. Seminar je okupio više od stotinu framaša iz cijele BiH te četvero framaša iz Nacionalnog vijeća Frame Hrvatska, a održao se pod geslom ”Braćo mnogo smo obećali, ali je više obećano nama.”
Seminar je počeo u petak, 9. ožujka, prijavljivanjem framaša te krunicom i slavljenjem sv. Mise u crkvi sv. Jakova nakon koje je uslijedila večera u dvorcu kod Nansy i Patricka, gdje smo bili smješteni za vrijeme ovog seminara. Program je započeo uvodnim pozdravima Doris Trogrlić, nacionalne predsjednice Frame BiH, fra Domagoja Šimića, nacionalnog duhovnog asistenta Frame BiH i Ana-Marije Marijanović, nacionalne voditeljice formacije Frame BiH.
Nakon uvodnih pozdrava slijedilo je međusobno upoznavanje po grupama i prvo predavanje koje je imao fra Domagoj Šimić, a koje nosi isti naziv kao geslo ovogodišnjeg seminara. Fra Domagoj je istaknuo kako svako obećanje uključuje strpljivost, posebno kod Božjih obećanja, slobodu obećanja i povjerenje. Nakon predavanja svi smo se mogli zapitati koliko mi to držimo do obećanja koje smo dali Bogu i ljudima.
Drugi dan seminara započeo je zajedničkom molitvom. Prvo predavanje tog dana imao je Ivan Školka, nacionalni voditelj formacije Frame Hrvatska, a na temu ”Razdoblje priprave za obećanja”. U svom predavanju Ivan nam je na orginalan način govorio kako osoba koja daje obećanje više nije tu samo da nešto prima nego da daje bratsvu sve milosti koje ima. Istaknuo je kako je važno naglasiti i posvijestiti framašima što oni obećaju, da su dio Crkve i da je Evanđelje naš način života, a sve što radimo da bude u istinskoj poniznosti.
Prije ručka Nansy i Patrick su nam svjedočili o svome obraćenju. Samo jedna Gospina poruka koju je Patrick slučajno pročitao u potpunosti je promijenila njegov život, a njihova životna priča sigurno nikoga od nas nije ostavila ravnodušnim.
Nakon pauze slijedilo je predavanje Ive Maros, područne voditeljice formacije Frame Bosne Srebrene. Naslov njenog predavanja bio je ”Važnost formacije”. Iva nam je posvijestila kako je voditelj formacije odgajatelj i kako svi mi zapravo odagajamo jedni druge. Posebno je naglasila odvojene susrete, osluškivanje talenata framaša, praćenje aktualnosti i ozbiljno shvaćanje službe i poslanja koje imamo.
Nakon predavanja uslijedili su radovi po grupama te krunica i sv. Misa u crkvi sv. Jakova. Večer smo završili krunicom na Podbrdu.
Posljednjeg dana slušali smo predavanje Ane Galić, nacionalne potpredsjednice Frame BiH. ”Kako koristiti svoje talente” Ana nam je objasnila prispodobom o talentima i primjerima ljudi koji su u svome životu iskoristili svoje talente.
Nakon predavanja uslijedio je završni plenum i sv. Misa te zajednički ručak nakon kojeg su se framaši obogaćeni novim iskustvima uputili svojim kućama.
Klaudija Vujica
Dragi Isuse,
danas imam jedno kratko pitanje za tebe. Kako mi možeš iznova uvijek opraštati? Jer evo, samu sebe iznenadim koliko puta sam i Petar i Juda i Pilat čim izađem iz ispovjedaonice. I to, tako lako… Ne da me boli opraštati ljudima koji mi su mi daleki, nego i onima najbližima, a posebno sebi. Trudim se, ali boli… Kako možeš?
Tvoja zalutala ovca
Heheheh dakle, opet si zalutala i opet te moram tražiti, eto izlike da se maknem iz pustinje. Šalu na stranu. Zar te jučer nisam vidio kako si razmatrala dio moje muke u Getsemani? I ček, zar ti ona slika u kojoj se molim i znojim krvavim znojem nije najdraža moja slika? „Spopade ga žalost i tjeskoba. Tada im reče: ‘Duša mi je nasmrt žalosna…’“ Jučer si to čitala i bila ponosna kako si shvatila da sam tri puta dolazio do učenika i molio ih da bdiju uz mene. Tri puta sam uistinu molio Oca da ako je moguće da me mimoiđe čaša, ali ne da bude moja već Njegova volja. Jer vjerovala ili ne nije bilo lako. Ni ja nisam htio da me boli i da umirem od straha. Boljelo je čovjeka u meni vidjeti kako me optužuju oni koji me i ne poznaju i govore stvari za koje su čuli od mojih prijatelja. Razdiralo me što su oni, moji učenici, toliko toga prošli sa mnom, i opet me ostavili – samog i izdanog. Bio sam žalostan, i tjeskoban, i mučio se… kako sam mogao? Pa bar to znaš. „Sve mogu u Onome koji mi daje snagu!“ Zar ne citiraš Pavla stalno?
Vidiš, sjećaš se kad si bila djevojčica kako si vjerovala da si Mjesečeva ratnica i kako si imala cijeli tim moćnica s imenima planeta i kako ste vjerovale da imate moć promijeniti sve što ste zamislile? Zato volim malene, lako vjeruju. A zaboravljaš da ti je dano nešto puno više od djetinje mašte: „Onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja“. Ne vjeruješ da stvarno imaš moć.
A onda eto laganog odgovora na tvoje pitanje: Kako mogu? Mogu jer sam Njegov sin. A možeš i ti. No to te ne lišava patnje i boli. Samo ti daje sigurnost da ima smisla. Opraštati. Uvijek i uvijek iznova. I opet. Kad se čini da nema smisla nositi križ, i kada ostaneš sama, izranjena od drugih, i kada samu sebe po tko zna koji put razočaraš jer se ne mijenjaš – sjeti se da sve možeš. Bitno je pristati na patnju radi drugog, u konačnici radi sebe samoga. Patnja mijenja i ogoljuje čovjeka. Vidjeti u osobi koju ne možeš podnijeti moje lice i pružiti mu ljubav za kojom vapi na nekom svom jeziku koji tebe ranjava – to je ono što tražiš…
Mogao sam ja vikati, urlati i svađati se s Ocem, kako ti često činiš, i tražiš objašnjenja, ali ono je sadržano u jednoj jedinoj riječi – Ljubav. Ljubiti bez očekivanja nagrade. Ljubiti radi Ljubavi same unatoč svemu. On ne radi pogreške kada stvara svoju djecu, samo je svima zbog posljedica grijeha potrebna mala promjena. A one su pak cijeli niz spleta okolnosti koje znate nazvati Božjom kaznom jer oblikuju, razdiru sve okove i u konačnici bruse do same suštine onakvih kakvi uistinu jesmo zamišljeni od početka. Ne boj se promjena! Kako mogu ja tako možeš i ti! Jedno je uistinu dovoljno – ljubiti. To je promjena i odgovor za kojima vapiš.
„Bude li trebalo i umrijeti s tobom, ne neću te zatajiti.“ Tako rekoše svi učenici. – Poznavao sam njihova srca, i kao što sam poznavao i Petra i Judu i Pilata, poznajem i tebe. Ali to ništa ne mijenja, jer te ne volim jer si danas pogriješila, a sutra ćeš biti opet dobra. I još ćeš me zatajiti bezbroj puta, ali moja ljubav prema tebi se promijeniti neće. Shvaćaš, ne možeš napraviti ništa što bi moglo moju ljubav prema tebi uništiti. Kad budeš tako ljubila, shvatit ćeš ono o čemu ti govorim. Shvatit ćeš kako mogu i tada ćeš znati da ljubav uvijek dolazi u obliku križa. Onoga križa na kojem ćeš sebe uvijek pitati kako mogu ljubiti još više.
Antonia Gašpar
‘‘Sing to him, sing praise to him; Tell of all his wonderful acts!’’
21st festival of spiritual music of Franciscan Youth – FRAMAFEST OF 2018 is organized by the National Council of the Franciscan Youth (YouFra) of Bosnia and Herzegovina. Framafest will be held on Saturday, October 27 2018 in Sarajevo, in Bosanski kulturni centar. Motto of this year’s Framafest is: ‘‘Sing to him, sing praise to him; tell of all his wonderful acts!’’ 1 Chronicles 16:9.
Framafest is a festival that has a competitive character and its goals are to promote young music talents within Franciscan youth, to encourage musical creativity that will enrich spiritual music scene and also to promote unity between the members of YouFra. Framafest is one of a kind festival of spiritual music in Bosnia and Herzegovina and also in the world since it is the only festival where the performers are music groups of Franciscan youth.
Regarding this is an international festival, we invite all the local fraternities from around the world to enrich the 21st Framafest with their presence.
Call for applications for sending the demo recordings is open until May 1 2018.
Terms of the competition are as follows:
• Compositions have to represent Christian character and also Franciscan, if possible
• Compositions must not be published nor performed before
• Duration of the composition must not be longer than 4 (four) minutes
• Authors of the music, lyrics and arrangement have to be named orderly
• Local fraternity of YouFra can only register one composition for the competition
• The performers have to be members of the local fraternity of YouFra
• It is advised that the members of the YouFra write the lyrics and music of the compositions.
How to send your compositions:
• A sample demo recording of the song (not the song study version) needs to be as similar as possible to the performance version. The song can be sent in MP3 format as well
• The text of the song is in Microsoft Word format
• A written confirmation of the local YouFra assistant who guarantees that the performers are members of YouFra
• A short biography of the author and the performers with the necessary information (address, phone number, mobile number, e-mail address, website, etc.). The performer who sings on the demo recording needs to perform on the festival as well.
Special notes:
• Compositions sent to the call for applications have to be original work, they cannot be adaptations or interpretations where the original authors are only signed or not even signed
• The use of adapted texts of prayers, psalms, hymns or other parts of the Bible is allowed
• The right to send applications belongs also to foreign citizens, under the same conditions that apply to domestic citizens
• The Organization Committee is not obliged to return the registered compositions if they do not pass the application process
• In case that the registered composition gets performed publicly or published before the festival, it will be disqualified
• Results of the call for application will be published on official web sites of regional fraternities of YouFra of B&H (www.frama-hercegovina.com) within twenty days after the call for applications has ended.
• The authors and performers have to send the final study recording and the audio version, in which the main and accompanying vocals must not be recorded, no later than by 20th of July
• The main and accompanying vocals perform live on the festival
• Applications need to be sent to the official e-mail address of the regional fraternity of YouFra of Bosna Srebrena: frama.fsr.bs@gmail.com or to the post address: Franjevački samostan Petrićevac, Marija Dimić 4, 78 000, Banja Luka, Bosnia and Herzegovina.
Sarajevo, February 18th, 2018
National Council of YouFra of B&H
Doris Trogrlić, National President
fra Domagoj Šimić, National Spiritual Assistant
“Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa!”
XXI. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži – FRAMAFEST 2018. organizira Nacionalno vijeće Frame u Bosni i Hercegovini. Framafest će se održati u subotu 27. listopada 2018. u Sarajevu, u Bosanskom kulturnom centru. Geslo ovogodišnjeg Framafesta je: “Pjevajte mu, svirajte mu, propovijedajte sva njegova čudesa!” (1. Ljetopisa 16,9)
Framafest je festival natjecateljskog karaktera, a ciljevi su mu promoviranje mladih glazbenih talenata unutar Franjevačke mladeži i poticanje glazbenog stvaralaštva koje će obogatiti duhovnu glazbenu scenu te promicanje zajedništva framaša. Framafest je jedinstven festival duhovne glazbe u Bosni i Hercegovini i u svijetu, jedini na kojem nastupaju glazbeni sastavi Franjevačke mladeži.
Natječaj za slanje demo snimaka je otvoren do 1. svibnja 2018. godine.
Uvjeti Natječaja su sljedeći:
• skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće, i franjevačkog
• skladbe ne smiju biti objavljivane niti javno izvođene
• trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute
• autori glazbe, stihova i aranžmana moraju biti uredno potpisani
• pojedino mjesno bratstvo može na natječaj prijaviti samo jednu skladbu
• izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo
• preporučuje se da framaši budu autori tekstova i glazbe skladbi.
Prijava na natječaj dostavlja se na CD-u na poštansku ili službenu elektronsku adresu područnoga bratstva Frame koje je domaćin do 1. svibnja 2018. godine, a obavezno mora sadržavati sljedeće:
• Oglednu demo-snimku skladbe (ne studijsku verziju) koja glazbenoprodukcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji, a skladba može biti poslana i u mp3 formatu
• tekst pjesme u Word formatu
• pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame koji jamči pripadnost izvođača Franjevačkoj mladeži
• kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, e-mail, web-adresu i sl.). Izvođač koji pjeva na demo-snimci treba izvesti pjesmu i na festivalu.
Posebne napomene:
• Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima.
• Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih biblijskih tekstova.
• Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani pod istim uvjetima kao i državljani Bosne i Hercegovine.
• Organizacijski odbor nije dužan vraćati prijavljene skladbe ukoliko nisu prošle na natječaju.
• U slučaju da bude javno izvedena ili objavljena prije Framafesta, prijavljena skladba bit će diskvalificirana.
• Rezultati natječaja će biti objavljeni na službenim web stranicama područnih bratstava Frama BiH (www.frama-ofs.com ili www.frama-hercegovina.com) u roku od 20 dana po završetku Natječaja.
• Autori i izvođači najkasnije do 20. srpnja moraju poslati završnu studijsku snimku i njezinu matricu, na kojoj ne smiju biti snimljeni glavni i prateći vokali.
• Glavni i prateći vokali na festivalu nastupaju uživo.
• Prijave slati na službeni E-mail područnog bratstva Frame Bosne Srebrene: frama.fsr.bs@gmail.com ili na adresu: Franjevački samostan Petrićevac, Marija Dimić 4, 78 000 Banja Luka, Bosna i Hercegovina.
Nacionalno vijeće Frame BiH
Doris Trogrlić, nacionalna predsjednica
fra Domagoj Šimić, nacionalni duhovni asistent
Dana 25.veljače s početkom u 18:00 sati održani su obredi primanja i obećanja u Frami Tihaljina. Misno slavlje predvodio je duhovni asistent Frame Hercegovina fra Antonio Šakota. Misa je po mnogo čemu bila posebna. Fra Antonio je naglasio kako je večer za njega bila posebna te da se providnošću Duha Svetoga sve posložilo. Naime geslo primanja i obećanja glasilo je “Ustanite i ne bojte se.” Naglašvana je bitnost ustanka nakon životnih nedaća i kriza. Na ovoj Svetoj misi sudjelovali su i postulanti i oni koju su u godini kušnje-novicijatu s njihovim odgojiteljem fra Stankom Mabićom. Oni su nakon popričesne molitve iznijeli svoja svjedočanstva te nas poučili o takvom načinu života.
U Framu Tihaljina primljeno je 11 novih framaša,6 ih je dalo prva obećanja i 6 framaša je na još jednu godinu produžilo svoj put formacije u Frami. Uvelike se zahvaljujemo Frami Posuški Gradac koja je svojim divnim pjevanjem uveličala ovaj obred. Zahvaljujemo se i Framama iz Vitine,Veljaka,Međugorja,
U Frami Ružići, 24. veljače 2018. godine, održana je redovita izborna skupština. Izborima je predsjedala Ivana Milićević, područna tajnica, a tajnica izbora bila je Magdalena Musa, područna predsjednica. Prisutan je bio i područni duhovni asistent fra Antonio Šakota. Izbore smo započeli zajedničkom molitvom, nakon čega su framaši upoznati sa samim tijekom izbora te pozvani na odgovornost.
Novo vijeće Frame Ružići čine:
Predsjednica: Petra Bračić
Dopredsjednica: Helena Pejić
Tajnik: Ante Iličić
Blagajnica: Iva Bračić
Voditeljica formacije: Lucija Pezer
Dodatni vijećnici: Matea Bandić, Luka Brzica
U ime područnog vijeća Frame Hercegovina novoizabranom vijeću Frame Ružići želimo obilje Božjeg blagoslova u budućem radu.
Rutina je nezgodna stvar. Ljudi su takvi da teško izbijaju loše navike iz svog ponašanja, a one dobre isto tako teško usvajaju u tu rutinu. Gadno se, prema tome, iz loše rutine izvući. No, mogu li i one navike koje mi smatramo dobrima preći u loše?
Većini nas, bilo da smo studenti, srednjoškolci ili da radimo, dan za danom izgleda slično. Slijedi se neki normalni, uhodani raspored i sve što se „mora“ uraditi, a da nije u tom rasporedu, već je malo teže. Naviknuti smo na jedno i dobro nam je tako. Ne treba u to dirati. Dođe možda vikend, popije se kava, dvije, tri, popriča se s prijateljem kojem si rekao tamo nekad prije dvije godine „Aj zvat ću te na kavu!“, pa eto nisi do sad imao vremena, znaš kako je, vazda nešto. Al’ lijepo je to, eto malo si kao promijenio nešto u svom rasporedu i dobro ti je. Makar je i taj vikend svaki isti, samo nek’ se razlikuje od radnog dana, da brate znam da je vikend.
I prolazi tako, dan za dan, vikend za vikendom, tjedan za tjednom, pa i godina za godinom, a ti si u nekoj rutini. Ti si u toj kolotečini iz koje se svakim tim proteklim danom sve teže i teže izvući. Probaš, negdje zapneš, vratiš se u svoju „komfort zonu“ i opet ti je dobro. Nije odlično, al’ je dobro, ugodno, može se tako. I tu nailazimo na najveći problem svih nas. Smatramo da je navika i rutina loša, samo ako je „na prvu“ loša. Ne gledamo širu sliku, ne vidimo da i neke dobre navike, dobra okruženja, ako zapnemo u njima, mogu postati loša. Život dan za danom traži korak dalje, korak više od onoga što si mu do sada nudio. I onda se čudimo svemu i svačemu, onda nam ne valja ni ono što je prije valjalo. Zašto? Zato što fali taj korak. Fali nam tako malo da se pomaknemo naprijed, al’ eto, nama je i ovdje dobro, pa zašto uopće išta više i dalje tražiti i pokušavati? Uhodali smo se u svom poslu, dobro nam je, ne želimo ni pomisliti da možda možemo i zaslužujemo bolje. U školi, na fakultetu, dobro ti je i kad polažeš predmete, jer, kakvih sve ima, dobar si ti. I jesi, dobar si, al’ možeš biti bolji. Razlog zašto smo samo „dobri“ je taj što nam je to dovoljno. Ne treba se ograničiti niti zadovoljiti situacijama i okolnostima u životu. Ne traži nitko od nas da svaki dan izmišljamo nova društva, novu okolinu, nove projekte, … Ali generalno gledajući, radi sebe, pa i radi drugih, trebamo paziti da nam ono što radimo ne postane rutina. Ako nešto pređe u naviku, rutinu, refleks, tu se gubi ljubav. Ljubav prema poslu, ljubav prema zajednici, prema osobi. Možda zvuči čudno, ali sve to može i hoće preći u naviku, ako se malo ne trgnemo i ne odlučimo napraviti taj sljedeći korak. Možda i drugi budu slijedili moj primjer, pa i njih potaknemo na micanje s mjesta u koje su zapeli igrom slučaja.
Postoji izreka „Putovanje od tisuću milja počinje jednim korakom….“. I na prvi pogled je ta izreka besmislena. Logična je sama po sebi i nema smisla da mi netko uopće to ponavlja. Nema, ali očigledno je da nam to i treba ponavljati jer zaboravimo da je za bilo kakav napredak u životu potrebno dati neku reakciju, napraviti sljedeći korak, pokrenuti se!
Mario Rajič
Dana 18. veljače na prvu korizmenu nedjelju u našoj župnoj crkvi sv. Franje Asiškog, pod večernjom sv. misom u 18 sati proslavili smo obred primanja i obećanja u Frami i OFS-u. Misno slavlje predvodio je područni duh. asistent fra Antonio Šakota u koncelebraciji četvorice fratara. Na početku svoga obraćanja naglasio je, kako je lijepo, moguće i važno zajedništvo OFS-a i FRAME.
U svojoj propovjedi posebno je istaknuo sv. misu kao središte i mjesto Evanđeoskog života svakog pojedinca. Pozivajući nas da u ovom korizmenom vremenu molitvom, postom, djelima milosrđa, pobožnošću križnog puta uđemo u tišinu i pustinju svoga bića. Središte našeg života i nas samih neka bude Božja riječ koju trebamo uzimati iz Evanđelja kao izvora života. Citirajući riječi sv. Augustina „Tražio sam te Bože, ti si bio u meni, a ja izvan sebe“, poziva nas na razmatranje u tišini kako bismo čuli što nam to Bog govori.
Nikome nije drago podnositi bol, bilo da je riječ o tjelesnom zdravlju, bilo da je to pitanje unutarnjeg stanja, ali je li moguće bez boli, bez trpljenja, istinski se odlučiti za Boga?
To mi pitanje ‘visi’ ovih dana nad glavom i nekako mi se čini da je odgovor – ne. Ako idemo logikom da slijedimo Isusa Krista onda ga slijedimo i onim stopama do Golgote. Te stope su bolne, teške i često nemamo snage za dalje, padamo. Ako slijedimo našeg Spasitelja, onda idemo s Njim na križ. To uključuje bol čavala, hladnoću vjetra i nelagodni položaj izloženosti i razgolićenosti.
To je ono što nas najviše boli, usudim se reći i više nego tjelesna bol, razgolićenost duše pred drugima. Kad ne možemo sakriti da nešto nije u redu. Kad sebi moramo priznati pomanjkanje snage za nastaviti dalje. Priznati sebi i pokazati drugima. Nisu nam uvijek potrebni drugi za ustati, za to nam je uvijek potreban samo Bog i pouzdanje u Njega, ali često nam Bog upravo preko drugih prilazi i pruža ruku. Zato je ta razgolićenost i priznanje ponekad potrebno kao javno, ne samo u tišini svoje sobe.
Taj lom nas boli, a upravo preko tog loma, i te boli, Bog nas za sebe oslobađa od nas samih. Prijeko je potrebno očistiti se od svega, pogotovo svoje oholosti, kako bi napravili mjesta za Božju milost koja dolazi poniznima. Teško li je napraviti i najmanji korak prema poniznosti, a velike li milosti kad se i za milimetar pomaknemo.
Razmislimo malo u ovoj korizmi kako bi se mogli kroz nju pročistit od oholosti, kako bi mogli kroz četrdeset dana napraviti malešni korak prema Bogu u poniznosti. Pregršt je prilika za to, svakodnevno se nalazimo u situacijama kada biramo ‘ja i moje pravo’ preko ‘ti i ono što tebi pripada’. Nije lako to činiti bez molitve. Potreban je dobar temelj kako bi kuća opstala, a nema boljeg temelja od svete mise. Možda da kroz ovo intenzivnije Crkveno vrijeme uključimo malo više živoga Boga u svoje živote, a on nam se svakodnevno nudi u Euharistiji.
Neka su nam blagoslovljeni ovi korizmeni koraci kako bi svjetlost Uskrsa jače zasjala u našim srcima, a tako i životima.
Mir i dobro,
s. Marijana Bošnjak









