Lukino evanđelje, 1. poglavlje 26.-38. redak, očekivanja vs realnost
Marija se moli, kleči i čini se da u ruci drži časoslov, iako sve to u to vrijeme vrlo vjerojatno nije postojalo ni u sličnom obliku. Marija je okružena oslikanim zidovima i preraskošnim stupovima, pored u vazi je svježe ubrano cvijeće. U pozadini se vidi grad. U taj čas dolazi Anđeo i saginje se nad Marijom. Iznenadna svijetlost i toplina, u pozadini zvuk harfe. Mariji se sjaje oči i pomalo prestrašena ipak se smije.
Znam, malo previše pretjerujem, oprostite mi na tome i nemojte krivo razumjeti.
Ali takvu nam sliku u glavi može stvoriti i naslikati slušanje Lk 1, 26-38 ili promatranje slike Navještenje Da Vincija ili nekog drugog umjetnika teško izgovorljivog prezimena.
Marija pere suđe. Ili mete kuću. Ili nosi vrč vode. Ili radi nešto uobičajeno kako je to svakog dana radila. Možda je bilo jutro, možda podne, možda i večer. Na trenutak sve zastaje. Njezin pogled uzdignut je prema gore i izražava veliko čuđenje. Ništa drugo nema na slici, niti anđela niti svjetla. Njezina obična kuća, poslovi i brige mlade djevojke. Ali, Naviještenje se dogodilo. Nitko nije vidio trenutak Naviještenja i Isusova začeća. Je li anđeo došao u prostoriju na vidljiv način ili samo u Marijino srce nevidljiv očima? Je li to trajalo samo par minuta, onoliko koliko i razgovor ili je Marija odgovarala više dana?
Nije to toliko važno.
Važno je ono što se dogodilo po Mariji.
Snažno i jako unutarnje iskustvo.
Iskustvo velike vjere u Boga i pogleda u svoje srce.
Previranje i prožimanje zemlje i Neba.
I važno je ono što Marija svjedoči nama.
Bog ne voli senzacije.
Voli male i jednostavne, ljubi ponizne i neznatne, bira one koji bi u svijetu teško bili izabrani.
Bira Mariju.
I dolazi joj da promijeni tijek povijesti.
U jednom trenutku i po jednoj riječi da se promijene godine, ljudi, dani, životi.
A što ostade vidljivo svijetu?
Jedna obična na trenutak zbunjena djevojka, pomalo zamišljena, koja nastavlja prati svoje suđe… I sve ono što je radila do tada.
Samo za trenutak.
Dok ne dođe njezino vrijeme…
Ivana Milićević