Svaki čovjek ima svoje snove. Od malena su nas pitali što želimo biti kad odrastemo. Poistovjećivali smo se s raznim uzorima iz svijeta odraslih. Svatko u srcu ima čežnju za veličinom, plemenitošću i ljepotom. Ništa drukčije nije bilo ni s Franjom iz Asiza. Njegovi životopisi na više mjesta opisuju kako je prirodno čeznuo za slavom, veličinom i plemenitošću. Iako nije bio plemićkoga podrijetla, odijevanjem se i držanjem ubrajao u plemiće. Sanjao je kako će postati vitezom.
„Kad se jedne noći posvema prepustio razmišljanju kako da to ostvari, upravo je izgarao od želje da se dadne na taj put. Međutim ga je pohodio Gospodin, koji ga je, željna slave, u snoviđenju privlačio i uzdizao do najvišega vrhunca slave. Dok je naime one noći spavao, ukazao mu se netko tko ga je pozvao njegovim imenom (usp. Post 4,17) i odveo u neku divnu palaču jedne dražesne zaručnice. Palača je bila puna vojničkog oružja, tj. svijetlih okruglih štitova i ostalih vojnih potrepština koje su visjele na zidu, a sve je to bilo za potrebe vojske. Dok se Franjo tomu silno radovao, šuteći se u čudu pitao što se s njim zbiva. Zapitao je čije je to oružje koje blista tolikim sjajem i čija je ta tako divna palača. Odgovoreno mu je da sve to pripada njemu i njegovim vojnicima. Kad se probudio, ustao je ujutro radosna srca. Razmišljao je o tome na svjetovni način, jer još nije spoznao Duha Gospodnjega, da se u tome mora sjajno uzdići. Mislio je da je to pretkazivanje izvanredne sreće, pa je odlučio otputovati u Apuliju da bi postao vitezom spomenutoga kneza. Toliko je bio radosniji nego obično da je mnogima koji su mu se čudili i ispitivali ga čemu se toliko raduje odgovarao: ‘Sigurno znam da ću postati velikim knezom.’“ (LegTd II.,5)
Sanjam o onome što smatram toliko velikim da me može učiniti sretnim, ispuniti mi život smislom. Gospodin ulazi u Franjin život polako, nenasilno, dolazeći upravo do mjesta njegove najdublje čežnje, do njegovih snova. Franjo isprva krivo razumije san, misli kako mu je zagarantirana svjetovna slava koju je toliko priželjkivao. Ali Gospodin je strpljiv. Nastavlja poučavati. Javlja se i drugi put u snu: „Kad se prepustio snu, drijemajući je čuo nekoga koji ga je zapitao kamo je nakanio krenuti. A kad mu je Franjo otkrio cijeli svoj naum, ovaj je dodao: ‘Tko ti može učiniti više, gospodar ili sluga?’ Kad mu je Franjo odgovorio: ‘Gospodar’, onaj je ponovno zapitao: ‘Zašto dakle poradi sluge napuštaš gospodara, a poradi podložnika napuštaš kneza?’ Franjo će na to: ‘Što hoćeš da činim, Gospodine?’ (usp. Dj 1,1) ‘Vrati se, reče, u svoj zavičaj (usp. Post 32,9) i bit će ti rečeno što ti je činiti (usp. Dj 9,7).
Drugačije naime treba da shvatiš snoviđenje koje si vidio. (…) Kad se zajutrilo, brzo je krenuo prema Asizu… Silno veseo i radostan iščekivao je očitovanje volje Gospodinove koji mu je to rekao i time ga uputio da razmišlja o vlastitom spasenju. Sad mu se srce već izmijenilo. Odbacio je odluku da pođe u Apuliju. Samo se u svemu želio posve uskladiti s voljom Božjom.“ (LegTd II.,6)
Gospodin mi želi pokazati kako samo On daje ono za čim najviše čeznem. Zato me želi susresti upravo tamo gdje su moje čežnje i snovi.
Prazninu koju u sebi nosim ne može do kraja ispuniti ništa na ovome svijetu. Toliki odnosi u mojemu životu mogu postati idoli, mogu od drugih tražiti ispunjenje mojih praznina. Mogu napraviti idole od izgleda, zdravlja, športa, ljepote, uspjeha, obrazovanja… Ili tražiti sreću u moći nad drugima. I ostat ću prazan. A Gospodin sam govori: Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju. (Iv 10,10) Franjo se tome izobilju otvara jednostavnim pitanjem: Gospodine, što hoćeš da učinim?
Među svim idejama koje imam o vlastitome životu, jedno jednostavno pitanje može me otvoriti Božjemu djelovanju. Što Bog hoće od mene? Na koji način On želi djelovati u mojemu životu? Što trebam činiti? Tada počinjem slušati i pripravljati srce za ono što mi Bog želi dati. Kada shvatim da moju glad može istinski utažiti samo Gospodin, počinjem gladovati za Njim. Tada moja nutrina konačno postaje plodno tlo za primanje svega onoga što mi je pripravljeno. Počinjem istinski razumjeti što znači Radosna vijest. Počinjem se radovati. (nastavlja se…)
fra Josip Stanić
