sveti Franjo

Seminar za prvoobećanike, pod geslom „Ako ne budemo vjerni, on vjeran ostaje!“ koji je trajao od 8. do 10. studenoga mogu nazvati prekratkim, ali i prelijepim iskustvom. Doista smo doživjeli na pravi način geslo seminara, ali i pokazali jedni drugima vjernost i zajedništvo. Nakon dolaska i prijava, zaputili smo se na Krunicu i sv. Misu u crkvi sv. Jakova, potom smo imali večeru i nakon toga međusobno upoznavanje. Nakon toga nam je predavanje održao fra Marin Karačić područni duhovni asistent Frame Hercegovina, s kojim smo prolazili kroz tekst koji izgovaramo na našim prvim obećanjima. Vjerujem da je u tom predavanju većina prisutnih baš kao i ja shvatila sto znači živjeti u bratstvu. Ja sam shvatio da naš poziv nije ni malo lagan, ali je predivan. Fra Marin nam je dao doznanja sto znači biti dio takve snažne zajednice i što znaci davati sebe za njezin dobrobit. Tada sam shvatio da moja prva obećanja koja su i bila 10. studenoga nisu nikakva zezancija niti formalnost. To su snažne riječi koje smo dužni prigrliti svim srcem i koje smo dužni ispunjavati, te slijediti Krista po uzoru na sv. Franju.

Nakon divnog i poučnog predavanja imali smo cijelonoćno klanjanje, koje smo u subotu ujutro završili s molitvom pred Presvetim. Nakon doručka došao je red na 1. rad po grupama. 1. rad po grupama bio je uvod u „pustinju“. Pričali smo o tome što znače obećanja i pripremali se za šutnju od sat vremena. Animatorica naše grupe nam je kroz neke odgovore i kroz razgovor s nama dala kvalitetan materijal za razmišljanje te je uslijedila pustinja. Dobili smo 9 natuknica za razmišljanje ali i za zapisivanje, a ja bih volio izdvojiti jednu koja glasi „Možeš li zamisliti svetog Franju u današnjem svijetu, u svojoj svakodnevici?“. U današnjem svijetu gdje nam je sve dostupno jednim dodirom prsta doista sam zahvalan Bogu da sam dobio priliku šutnje u tih sat vremena. Ovo pitanje se savršeno poklopilo s mojim prvim obećanjima jer sam dobio priliku obećati još jednu stvar ali samom sebi. Tako sam se sjetio jedne priče u vezi sv. Franje i gubavca. Sv. Franjo je izbjegavao gubavce, te kada je jednom jahao svojim krajem ugledao je gubavca pored ceste i nije ga mogao izbjeći. Sjahao je te se spustio prigrlio gubavca i poljubio ga u njegove rane, no kada je podigao glavu gubavac je nestao, to je bio Gospodin i u tom trenutku je dao sv. Franji veliku milost i mir. Tako i u današnjem svijetu gdje je sve loše stavljeno u prvi plan, gdje ima dosta ljudi a ponajviše mladih zatrovanih nekim drugim manje bitnim stvarima, gdje su mladi zainteresirani svime osim sa Gospodinom, mogu zamisliti sv. Franju kako ipak ne zaobilazi te ljude nego ih prigrli. Tako sam i ja sam sebi obećao da ću prigrliti te ljude, da ću im pomagati, te da ću prelaziti preko svojih strahova i ograničenja baš kao i sv. Franjo. Nakon „pustinje“ uslijedio je 2. rad po grupama i iznošenje svojih dojmova. Potom smo se zaputili na ručak i pauzu te je uslijedilo predavanje fra Augustina Čordaša koji nam je u par rečenica objasnio sakrament euharistije. Rekao nam je da svaki put kada se na oltaru lomi Hostija, da Krist daje dio sebe za nas. Rekao nam je da tako i mi trebamo kada primimo Hostiju, dati ostalima dio sebe, nebitno gdje samo je bitno da činimo ono što i Gospodin za nas. Fra Augustinove riječi su nas još vise osvijestile i još vise smo shvatili zašto smo bas mi u našim bratstvima. Nakon tog predavanja zaputili smo se na ispovijed, krunicu i sv. Misu, a potom na večeru nakon koje je uslijedila zabavna večer. Veliko hvala područnom vijeću na trudu koji su uložili u tu zabavnu večer, te se potrudili smisliti novi program da nama bude sto zabavnije, te su nam dali ideju da to primijenimo i u svojim bratstvima sto će sigurno i biti tako. Nakon zabavne večeri uslijedila je završna Molitva i odlazak na spavanje.

Tako je došao i zadnji dan našeg seminara koji je započeo jutarnjom molitvom, uslijedio je doručak te smo svi zajedno otišli na sv. Misu u crkvu sv. Jakova. Naše zadnje predavanje održao je fra Marko Galić na temu: „Život u bratstvu“. Objasnio nam je svoj put kroz život i kroz poziv te nam još bolje objasnio naše pozive u bratstvima i stvarno nas ohrabrio i blagoslovio njegovim riječima da su naša prva obećanja usporediva s njegovim vječnim zavjetima što nam je dalo vjetar u leđa izmamilo osmjehe na licima. Uslijedio je završni plenum i pozdravi na kojima smo svi pojedinačno dali svoja mišljenja o seminaru kao i vijeće i fra Marin. Zaista sam zahvalan Bogu za ovu priliku još većeg shvaćanja življena u bratstvu i za shvaćanje naših prvih obećanja. Veliko hvala svim predavačima na prenesenom znanju, i veliko hvala područnom vijeću na trudu i primjeru dijeljenja sebe, svog vremena i svog života za bratstvo i organiziranje seminara i ostalih sličnih aktivnosti. Hvala također i teti Veri i ostalim kuharima koji su nam ostavili dojam kao da se nalazimo u svom Domu pri našem boravku u Kući Mira.

Mir i Dobro!

Zlatko Krhan, Frama Tomislavgrad