U četvrtak, 19. prosinca, u našem pastoralnom centru na Čerinu, održala se božićna tombola za djecu i mlade. Ovu tombolu organizirali su framaši, koji su u proteklom tjednu bili u potrazi za sponzorima. Program je započeo u večernjim satima, a osim tombole program su svojim nastupom obogatile glazbena i dramska sekcija naše Frame. Dramska sekcija izvela je kratki skeč, a glazbena je prisutne, kao i uvijek, razveselila svojom pjesmom. Nakon što su izvučene posljednje nagrade, zahvalili smo se prisutnima što su došli i podržali ovu hvale vrijednu akciju naše Frame.
Novosti
U našoj župi prvi put se pojavljuje ove 2019.godine. Organizirali su ga mladi naše župe koji su bili ili su još uvijek članovi Frame Gorica-Sovići. Kućica imenom “Sloga” pripada framašima koji u njoj sa složnim ručicama, veseljem, trudom i, najbitnije od svega, Franjinom radosti rade na tom, da obogate ovaj advent. Vrući čaj,kava, sokovi,slatkiši i ukrasi izrađeni njihovim ručicama, ustvari su njihove posebnosti adventa. Uz sve to, najviše rade i pomažu u ostvarivanju pravog Božićnog ugođaja, svojim plesom, pjevanjem i iskrenim i glasnim osmjehom. Nadamo se da će ovo postat, kako i naša, framaška, tradicija, tako i tradicija cijele župe i svih ljudi koji su i bit će dio ove naše male ali srcu drage organizacije.
Frama Gorica-Sovići
Prvu nedjelju Adventa naša Frama je prodavala adventske vijence. Vijence je pravila naša likovna sekcija s puno uloženog truda i ljubavi koju su naši župljani prepoznali. Sv. Nikola koji je 6.12. bio je zauzet taj dan, pa je u našu župu stigao 8.12. drugu nedjelju Adventa. Paketiće kojima je darivao najmlađe naši framaši su mu vrijedno pomogli napraviti. Treću nedjelju Adventa prodavali smo pšenicu, a dan prije pravili smo ukrase za Božić koje ćemo prodavati u četvrtu nedjelju Adventa.
Frama Šuica
U petak, 6. prosinca 2019. godine na spomendan sv. Nikole u crkvi u Ružićima održano je prigodno
darivanje djece poklonima do petog razreda u organizaciji Frame Ružići.
Na početku programa svima se obratio fra Tomislav Jelić koji je ispričao bitne stvari o sv. Nikoli i
zazvao Božji blagoslov na djecu i njihove roditelje. Nakon toga je uslijedio ulazak sv. Nikole u pratnji
anđela, a uz osmijeh i radost na licu, začuo bi se i plač djece koja su bila prestrašena krampusom koji
je prošao kroz crkvu. Pričao je s djecom i darivao ih prigodnim darovima.
Ove godine podijeljeno je oko 150 poklona djeci do petog razreda.
Framaši su zaželjeli jedno – da ta večer bude barem mali odraz riječi ovoga sveca: “Budi uvijek
spreman davati i nikad nemoj škrto mjeriti svoje darove. Znaj da tvoja smrtna košulja neće imati
džepova.”
Dragi trećari, framaši i duhovni asistenti naših bratstava!
U ovom vremenu kad se bližimo rođenju našeg Spasitelja, kad smo na poseban način i više nego inače osjetljivi na potrebe i srcem činiti dobra djela, nacionalna vijeća OFS-a i Frame žele Vam zahvaliti. Naša zajednička humanitarna akcija, koju smo dogovorili na zadnjem kapitulu OFS-a i skupštini Frame, bila je za dječaka Patrika Ivanovića iz Žepča, rođenog 2001. godine, koji ima urođenu srčanu manu – komorni defekt septuma. Tijekom akcije prikupljeno je 18 900 KM koje će biti predane Patrikovoj obitelji do Božića.
Neka nam svima bude na izgradnju i blagoslov!
Mir i dobro!
Nacionalno vijeće Frame BiH
Znaš, tražio sam Te svuda i nisam Te uspio pronaći.
Nema kutka kojeg nisam pretražio ali Te nigdje nisam našao. Pitao sam druge za Tebe i nisu razumjeli moju zabrinutost ni traženje. Tko zna što su sve mislili o meni. Jedina misao kojom sam se ja bavio bila je čežnja za susretom s Tobom. I bilo je tako bolno nakon pustog traganja osjetiti da Te nisam uspio naći.
Shvatio sam jednu stvar. Pravi sam umjetnik! Kako dobro znam staviti sve u neke svoje okvire! Tako sam pokušao i Tebe staviti u okvir. S velikom pomnjom sam pravio taj okvir i pažljivo birao oblik i materijal. Sav sam napor uložio u izradu ornamenata koji bi trebali krasiti taj okvir. Tek onda sam pokušao pronaći Tebe – ali onakvog koji bi se uklopio u moj okvir. I tu je bio jedini problem! Što sam Tebe pokušao prilagoditi svojim potrebama i željama. Nisam imao potrebu upoznati Te. Samo Te sresti i popuniti rupu koju omeđuje ovaj okvir.
Ali, opravda se Mudrost djelima svojim!
Ti si ipak prvak svake kategorije umjetnika! Tako vješto si uspio svaki puta umaći mom okviru i mojoj slici. Samo da bi se sakrio u neku drugu sliku. Onu na koju mi pogled nikada ne bi pao. Pokazao si da si iznad i izvan svih mojih očekivanja. Moje iščekivanje nikada ne bi došlo do ispunjenja jer nisam znao koga uopće očekujem. Srećom, Tvoja ljubav ide onkraj mojih želja, mojih nastojanja i očekivanja. Tvoj se kist zaustavio na jednoj nedovršenoj slici. Odlučio si samoga sebe upisati u mene – svoju sliku. Barem bih to trebao biti. Koliko god ja ustrajao u slikanju nekim svojim bojama, nekim svojim oblicima, Ti preko toga slikaš svojom milošću.
Samoga sebe daruješ meni. Želiš biti snaga u mojim slabostima i jakost u mojim padovima. Želiš mi biti sve kako bih samome sebi bio ništa.
I povijest kao da se ponavlja.
I dalje čeznem za susretom. U meni budi nadu ovo vrijeme u kojem se trenutno nalazim. Vrijeme Došašća. Vrijeme kad je u svima probuđen osjećaj iščekivanja i očekivanja. I kako se vrijeme više bliži uz nadu se, kao neki tihi pratitelj, pojavljuje strah. Hoću li Te prepoznati? Jesi li onakav kakvog očekujem?
Rado bih Te susreo!
Nadam se da ću Te prepoznati i dopustiti da se u meni rodiš. Da činiš ono što je Tebi moguće. Da se u nesavršenom savršeno proslaviš.
fra Nikola Jurišić
„Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim“ (Mk 1,18) geslo je Vl. Nacionalne duhovne obnove Frame BiH koja je proteklog vikenda okupila preko 80 framaša u Konviktu Franjevačke klasične gimnazije u Visokom. Pripraviti srca za Gospodinov dolazak u ovom milosnom vremenu iščekivanja, daleko od društvenih, a i svih ostalih ”mreža” koje nas zarobljavaju, bio je cilj naše duhovne obnove. Kroz molitvu, euharistiju, ispovijed, klanjanje pred Presvetim, poticajna predavanja, šutnju i vrijeme u samoći nastojali smo da ispraznimo srca od svega što nas udaljava od Gospodina, osluhnemo riječi tišine i osjetimo ljepotu Božje prisutnosti.
U petak, 29. studenoga nakon dolaska framaša, svete mise i večere službeno je započeo program uvodnim pozdravima Magdalene Musa, nacionalne predsjednice Frame BiH i fra Davora Petrovića, područnog duhovnog asistenta Frame Bosna Srebrena, a zatim smo na zanimljiv način imali međusobno upoznavanje. Uslijedilo je predavanje na temu gesla koje nam je održao fra Zvonko Benković, profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom. Fra Zvonko nas je kroz svoje misli, molitve i poticajna pitanja naveo da razmislimo o našem odnosu s Bogom i koliko smo mu otvoreni da može djelovati u našem životu, kako je biti vjernik danas i uspijevamo li u tome te koliko naša navezanost na mreže može učiniti da budemo slobodni i prepustimo se Isusu. Zatim smo se uputili na cjelonoćno klanjanje pred Presvetim gdje je svatko od nas mogao provesti pola sata s Gospodinom i donijeti mu sve naše probleme, prikazati ono što nas zarobljava i zahvaliti na svemu što nam je dano.
U subotu jutro, nakon završenog cjelonoćnog klanjanja i doručka imali smo priliku čuti još jednu predavanje. Što je to kušnja, napast, grijeh i kako razlikovati to troje, objasnio nam je don Anto Ledić, župnik u Novom Travniku, salezijanac i pripadnik FSR-a. Don Anto nam je ukazao na to da Bog dopušta kušnje i svatko od nas ih prolazi kako bi mogli vidjeti koliko smo zapravo dosljedni Bogu i čvrsti u svojoj vjeri te da su i svi sveci prolazili kroz vatre kušnje da bi danas bili primjeri koje mi slijedimo. Na kraju svog predavanja don Anto nam je dao nekoliko pitanja na koja ćemo promišljati za vrijeme „Pustinje“ koja je predstavljala sat vremena u samoći, razmišljanje o svemu što smo čuli i preispitivanje našeg odnosa s Bogom i prema drugima.
Poslijepodne smo imali pripravu za ispovijed i ispit savjesti koju je vodio fra Marin Karačić, nacionalni duhovni asistent Frame BiH. Fra Marin nam je ukazao na važnost pravilnog ispovijedanja, da ne ”upakiramo” naše grijehe kada se ispovijedamo nego konkretno, jasno i iskreno priznamo. Zatim smo pristupili svetoj ispovijedi, a potom sveta misa. Navečer smo imali zabavnu večer koju je priredila Tina Tolić, područna predsjednica Frame Bosna Srebrena, gdje smo se svi opustili i zapjevali uz igru Ne zaboravi stihove. Molitvom Časoslova dan smo priveli kraju i pošli na spavanje. U nedjelju jutro uputili smo se na Crvenu stijenu u mjestu Podastinje. Tu se nalazi Gospino svetište i spomen obilježje na mnoge stradale katolike. Slavili smo svetu misu, a zatim se uz molitvu krunice uputili do križa na samome vrhu.
Ispunjenih srca, obogaćeni za još jedno novo iskustvo i zahvalni Gospodinu za primljene milosti uputili smo se svojim kućama radosno iščekujući Kristov dolazak.
Emili Ibrulj,nacionalna tajnica Frame BiH
„Odjeven u zelenilo raskošna proljeća sav se Asiz kupao u suncu…“ Ivonides zapisa u Vječnom zaljubljeniku. Opet sam ga uzela u ruke s namjerom da po prvi put iznova pročitam iscrtanu knjigu o zarobljeniku slobode i opet se zaljubim. Prije par godina sam pisala kako bi bio veliki propust biti u Asizu, a ne pisati o njemu, tako da ću se ponoviti. Samo ovaj put neću pisati o njemu, nego o pomutnji koju je napravio. I nije bilo proljeće, bilo je to par vrućih lipanjskih dana.
U razdoblju od pet godina dobila sam priliku biti u Asizu tri puta. Božja Providnost je uistinu čudesna i domišljata. Držeći ruku svog nekad najdražeg framaša, sada muža, ušla sam u Porcijunkulu i stisnula njegovu ruku snažnije. Tu je krenula lavina pitanja, emocija, uputa, koktel osjećaja i misli u mojoj glavi. Sve već viđeno i poznato, a tako novo.
Porcijunkula me upitala gdje je moj početni žar izgaranja za bratstvo i druge; crkvica svetog Damjana mi je šaputala da možda krivo tumačim Božje pozive; crkva svete Klare opomenu me za sve svjetovne povlastice koje imam; Franjine ulice su zapitkivale koliko sam Evanđelje ljudima oko sebe; Carceri su vikali tišinom da vrijeme koje posvetim u samoći s Njim nije dovoljno; Franjina kuća nosila je osjećaj nemira zbog nedovršenosti; bazilika svetog Franje na Rajskom brdu podsjetila me koja preobrazba se mora dogoditi da bi vidjela Raj; a grob serafskog oca ostade kao i uvijek nijem. Ostala sam i ja.
Na pamet su mi dolazile sve osobe koje su na mom životnom putu baš zahvaljujući tom čovjeku pred čijim sam grobom. Jedan od njih je bio kraj mene, na koljenima, držeći me za ruku, razumijevši svaku suzu. Na trenutak, kao da sam čula: „Braćo, krenimo ispočetka!“ (…)
Tko god je bio u Asizu zna kako je otići iz njega – nekako, kao da napuštaš dom. Iako ne tako bogat, kao brižna majka servira ti sve što ima i utrpa u tebe sve ono što nisi ni znao da ti treba. Meni su ovoga puta trebala sva pitanja koja mi je nametnuo. Za pokrenuti se i oživiti onaj isti žar s kojim sam krenula upoznavati Krista s Franjom. Za nastaviti put kojim mi je ići.
„Blagoslovljen da si od Boga, sveti grade, jer će se po tebi spasiti mnoge duše, jer će u tebi stanovati mnoge sluge Božje i jer će mnogi iz tebe biti izabrani za kraljevstvo vječnoga života“ – stoji na ulazu u grad Klarina rečenica i odzvanja u meni zadnjih dana. Nemojte mi zamjeriti, ali još u sebi sabirem dojmove koji se talože u meni, pa ni ne mogu izreći sve što srce osjeća.
I kada sam pomislila da više ništa ne mogu uzeti za sebe od Asiza, na povratku s Carceria stao nam je Asižanin koji nas je povezao na putu prema dolje (šteta, pa nije naišao dok smo se penjali). Žurio je jer je htio stići na procesiju zahvale u čast svete Klare koja je na taj datum obranila grad od Saracena. Bravo grade. 100:0 za tebe. Sjetiti se zahvaliti i kada prođe toliko vremena. „Zahvaljujte bez prestanka…“
Biti Franjino dijete nikako i nikada ne bi bio moj izbor. Propovijedanje bez riječi, siromaštvo, poslušnost, žrtvovanje i tišina nisu put koji sam nekada maštala za sebe i svoj život. Franjevaštvo je bilo zadnja rupa na svirali i najdosadnija opcija, ali koliko god bih bježala, ono me je čekalo. I još uvijek čeka. „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite…“ Iv 15,16
Antonia Primorac
Nedjelja Krista Kralja, 24. studenoga 2019., ostala nam je urezana u pamćenje.
Dan kad nas je 158 stalo pred oltar obećavši Bogu življenje Kristovog evanđelja kroz godinu dana.
Dan kad smo produžili, po prvi put dali svoje obećanje i(li) bili tek primljeni u bratstvo.
Dan kad smo, osmijesima i ljubavlju, jedni drugima bili poticaj za opravdavanje gesla nedjeljnog obreda “Hajdemo radosno u dom Gospodnji!”
Korak po korak slijedimo Franju i nastojimo u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika kako bi se, jednog dana, svi ponovno susreli u domu Gospodnjem s radosnim srcem i ispunjenom dušom.
Frama Humac
U Frami Humac ,26. studenoga 2019. godine, održana je redovita izborna skupština. Izborima je predsjedala područna predsjednica Monika Brzica, prisutni su još bili područni dopredsjednik Stipe Čuić, područna tajnica Ana Marija Nuić, područni blagajnik Mario Milas, područna voditeljica formacije Ivana Milićević, predstavnik Frame u vijeću OFS-a Mario Pehar, a prisutan je bio i naš duhovni asistent fra Marin Karačić. Izbore smo započeli zajedničkom molitvom, nakon čega su framaši upoznati sa samim tijekom izbora te pozvani na odgovornost.
Novo vijeće Frame Humac čine:
Predsjednik: Filip Grgić
Dopredsjednik: Boris Vujica
Tajnica: Mia Matić
Blagajnik: Tin Filip Augustin Mijatović
Voditelj formacije: Josip Čuljak
Dodatni vijećnik: Anica Matić i Marija Brbor
Novom vijeću želimo ustrajnost i Božji blagoslov u budućem radu i djelovanju!
Monika Brzica, područna predsjednica








