Možda ste upoznati s pričom o dvojici drvosječa koji su svaki dan u isto vrijeme sjekli stabla. I bez obzira na to što bi jedan uvijek od jutra do mraka sjekao, a drugi se pola tog vremena odmarao, ovaj drugi bi uvijek na kraju dana imao više stabala koje će ponijeti kući. Vidno nezadovoljan stanjem, onaj koji je radio čitav dan, a manje si priskrbio, upitao je drugoga : „Kako to da ti svaki dan odmaraš više nego što radiš, a uvijek na kraju sebi priskrbiš više nego ja?“.
Drugi mu je na to rekao : „Ti vidiš da ne radim i misliš da se odmaram, ali ono što ne vidiš je da ja za to vrijeme oštrim svoju sjekiru!“.
Nemojte dopustiti da vam sjekire budu tupe. Nemojte dopustiti da vam svaki dan bude neprekidno udaranje panjeva bez ikakve želje za olakšanjem vlastitog posla. Čovjek uči dok je živ. Na svakom iskustvu, svakim pročitanim retkom knjige i svakim razgovorom ili raspravom. Čovjek uči.
Greška je u tome što nekada ne želimo naučiti. Greška je što imamo svoj način rada i mislimo da je on najbolji i najbezbolniji. Greška je što mislimo da smo naučili, a nismo. Još je gore što, poput drvosječe koji je cijeli dan radio, zamjeramo drugima na uspjehu. Dosta puta se i meni samom čini da netko nešto postiže sa puno manje truda nego ja. I dok se ja borim i šakama i nogama da nešto postignem, drugi to, naizgled, postižu olako. I onda sam frustriran i ne vidim dalje od svog nosa i počinjem i više i jače boriti se, ali na onaj isti stari način na koji sam do sada radio. I trošim više energije, a rezultat se neznatno mijenja. Kada ću stati i progutati svoj ponos i pitati drugoga za savjet? Kada ću stati i razmotriti ono što radim i shvatiti da možda nisam tako nepogrešiv kako mislim?
Drvosječa je shvatio da nešto ne štima. Shvatio je da postoji način na koji će i on brže i više posla uraditi, ali je trebalo pitati za savjet. Nije to uvijek lako, ali nije lako ni svaki dan trošiti i posljednji atom snage, a ne napredovati.
I dok bi mi danas najvjerojatnije nepravedno osudili onoga koji je „odmarao“ pola radnog vremena i žalili se na njega, on je skupio hrabrosti i pitao ga u čemu je njegova tajna.
Gle čuda, nema tu nikakve tajne, što je oštrije i kvalitetnije tvoje oruđe, to ti je posao lakši.
Nemojte dopustiti da vam tako jednostavna stvar ostane skrivena. I dok drugi misle da odmaraš ti uči, zapni i uči, i poslije će ti biti lakše i poslije ćeš raditi brže. Nije to neka velika mudrost, ali često se valja podsjetiti da je najbolje oruđe koje čovjek može posjedovati znanje.
Zato naoštri tu sjekiru znanja i bit će ti puno lakše u životu!
Mario Rajič
Krštenje Isusovo. Promatram te, Isuse, kako ponizan dolaziš pred Ivana da Te krsti. Dolaziš zajedno s ostalim narodom. Ivan se u prvi mah opire, neugodno mu je i osjeća se nedostojan da Te krsti. Ali, Ti znaš da tako mora biti. Tako želi Otac. Na tvoju riječ Ivan popušta i krsti Te. Duh Sveti silazi na Te i glas s neba otkriva prisutnima tvoj identitet. Tvoje krštenje i potom odlazak u pustinju prethode tvom javnom djelovanju. Djelovao si i govorio snažno, uvijek vođen željom da vršiš volju Očevu. To je bilo tvoje jelo i ono što je oblikovalo tvoj zemaljski život. Sav si se razdao, svoju misiju ispunio i ništa Te nije moglo zaustaviti na tom putu.
Moje krštenje. Promatram sebe kao malo dijete. Svećenik, roditelji, kuma, rodbina i ostali narod su tu. To je trenutak kada sam rođena na novi život, javno proglašena Božjim djetetom, pritjelovljena Kristu i Crkvi. Zatim promatram svoj život. Je li imalo nalikovao na tvoj život Isuse? Tvoj zemaljski život bio je škola življenja. Nisi sebe tek tako nazvao Putem, Istinom i Životom. Zašto sam, unatoč pokazanom Putu, tako često upadala u osrednjost? Zar sam zaboravila na snagu i dar krštenja? Zar sam zaboravila da mi je dano sve što mi je potrebno da bih bila tvoj istinski svjedok? I ja se želim, kao Ti, staviti posve na raspolaganje vodstvu Duha Svetoga da bih izvršila volju Očevu.
Promatram sada svoju braću i sestre, bližnje svoje; one za koje si mi zapovjedio da ih ljubim kao samu sebe. Možda nisu zadovoljni svojim dosadašnjim životom, možda čeznu za promjenom i traže odgovore kamo i kako dalje. Uspoređujemo li svoj život s tvojim Isuse, ne možemo a da ne osjetimo želju za promjenom, za istinskijim življenjem tvoje Riječi. Želim im reći da se nastoje susresti sa svojim najdubljim čežnjama; da pokušaju susresti sebe promatrajući svoj dosadašnji život zajedno s Tobom. Neka se prisjete svojih želja iz djetinjstva. Neke su možda bile smiješne, a neke otkrivaju naše najdublje čežnje i tako nam daju naslutiti naš istinski poziv i poslanje. Toliko je toga lijepoga u nama potisnuto, zaboravljeno i zanemareno. Toliko toga u nama čezne da bude očišćeno i oslobođeno od različitih izjava kojima su nas drugi (ili pak mi sami) obeshrabrili i učinili da odustanemo od svojih talenata, od svoga istinskoga „ja“. Tek živeći istinskoga sebe možeš postati pravi Kristov nasljedovatelj i svjedok.
Danas te, brate i sestro, molim da s Isusom promotriš svoju povijest počevši od svoga krštenja pa dalje. Molim te da na tom putovanju ne bježiš od istine o sebi. Sve svoje želje, pitanja, nedoumice i strahove predaj Gospodinu i prepusti se njegovu vodstvu. Imaj povjerenja; ako ti predloži nešto što na prvu ne bi htio učiniti – popusti. Popusti kao Ivan Krstitelj koji ga isprva nije htio krstiti. Popusti jer tako dolikuje i jer će ti se na kraju sigurno svidjeti tvoj put. Kako i ne bi kad ga je osmislio vrhunski umjetnik – tvoj Bog.
Ana Marić
Evo ga! Prve stranice nove šarene knjige. Tristo šezdeset i tri prazna i čista kao snijeg, bijela papira čekaju da olovka povuče par slova i tintom ispiše dostojna poglavlja početka nove priče. Danas je ponedjeljak, isti onakav u kojega cijelu godinu polažemo sve svoje “neodlučne odluke”. Danas je početak tjedna još jedne nove godine u nizu od koje očekujemo sve ono što potajno snivamo i za što se prije spavanja molimo. Danas je već vrijeme iščekivanja ostvarenja tih reklamiranih, famoznih novogodišnjih želja i promjena. E, to je ono najnelogičnije od svega što nas ovih dana obasipa i što nam se kao sasvim normalno nameće. Iščekivati nešto bolje bez promjene i očekivati promjenu bez napora. Nemoguće. Kažu da je jedini kutak svemira koji sigurno možemo promijeniti samo naše srce, a kad mijenjamo srce, mijenjamo svijet. Danas je ispred nas toliko dana i nebrojeno mnogo sati u našim rukama koji su promjene. Koji su prilika za iskoristiti ovo vrijeme da se mijenjamo. Promjene koje vode do usavršavanja srca, do pobijeđenog straha, do pokrenutih nogu, micanja planina i na koncu do onoga dana kada svome Spasitelju možemo govoriti sa Ti.
Metanoja! Nisi li već čuo za to? Svaki trenutak prilika je za zaokret. Kada počinješ slagati kockice od malih stvari, onda cijeli svijet ubrzo izgleda drugačije. I, iako je sve ostalo naizgled nekako isto, sve je potpuno drugačije. Zašto? Zato što si ostao onaj isti ti, ali s drugačijim pogledima na sebe, na Boga i svemir kojim On upravlja. Metanoja. I nemoj se razočarati, jer odmah na početku ti kažem, promjenom možda nećeš ništa dobiti, možda ćeš čak i izgubiti. Ali ćeš se uvjeriti da u životu “dobit“ ne znači uvijek dobitak. Dobit ponekad podrazumijeva gubitak. Zvuči malo komplicirano, zar ne? Zapravo nije, nebo ti oduzme ono što ne vidiš da ti smeta a učvrsti ono što odavno nosiš u sebi samo toga nisi svjestan. Metanoja. Jednostavno je. Vjeruj i prepusti se. Godinu započni i živi kao što jutrom započinješ i živiš svaki novi dan. Dopusti Bogu da naoštri olovku i piše tvojom rukom. Garantiram ti ljepšu priču od bilo koje bajke, zanimljiviju novelu od bilo kojeg romana. Likove bolje od svih čije si opise pisao zadnjih pet minuta na pismenoj provjeri lektire, mjesta ljepša od onih najdetaljnije opisanih i vrijeme preciznije od onog : „Nekoć davno, u jednoj zimskoj noći…“. Garantiram ti ljubav. Jer, zapamti, jedino Bog umije pisati savršeno, bez greške, najljepše bez obzira po kakvom papiru piše…
Ivana Milićević
Godina je na izmaku, a naša frama može se pohvaliti da će je završiti s niz uspješno ostvarenih projekata. U Došašću, dok smo iščekivali Njegov dolazak, potrudili smo se u tom vremenu obradovati i druge. Naša Karitativna sekcija u adventu je organizirala prikazivanje filmova za djecu (pa i odrasle) ,gdje su ulaznice bile dječje igračke koje su darivane onoj djeci koja sebi to ne mogu priuštiti ili im nema tko priuštiti. Na akciju su se odazvali i mali i veliki te je velika radost bila izmamiti osmijeh na lica mališana koje su darovali upravo njihovi vršnjaci. Trećeg tjedna Došašća izvedena je predstava “Jedan osmijeh” koju je napisala, režirala i izvela naša dramska sekcija u punoj kripti franjevačke crkve u Mostaru. Jedan od projekata, koji je bivao realiziran već godinama unazad sa svaki put većim brojem sudionika, jest Božićna tombola. Naši framaši uspjeli su skupiti preko 200 nagrada, a dvorana ispod mostarskog zvonika bila je dupkom puna ljudi koje smo uspjeli razveseliti prikupljenim poklonima. Sve to ne bi bilo moguće bez neumornog traganja naših framaša za sponzorima koju su rado sudjelovali i donirali nešto za tombolu.
Ove godine organizirali smo i druženja u adventu ispred crkve sv. Petra i Pavla gdje su vjernici, nakon večernje svete mise, imali priliku uživati u čaju, kolačima, druženju i prigodnom programu. Također, započeli smo i ostvarili jedan novi-stari projekt, žive jaslice u Mostaru. Međutim, ove godine one su upriličene na platou ispred crkve svetog Petra i Pavla, a same jaslice izgradili su naši vrijedni framaši tijekom tjedana rada koji ih je iscrpio, ali i donio osmijeh na lice nakon što smo imali priliku vidjeti mnoštvo ljudi, poslije male polnoćke, na studeni, kako razdragano promatraju predstavu o Isusovu rođenju koju je pripremila naša dramska sekcija. Ovo “prvo polugodište framaške godine” bilo je izrazito uspješno i plodonosno te se nadamo da će, uz Božju pomoć, i “drugo polugodište” biti još bolje. Vjerujemo da smo izmamili osmijeh i unijeli radost u srca ljudi kojima smo poklonili svoj rad i da ćemo to nastaviti činiti i u predstojećoj 2017. godini.
Frama Mostar
24.12, na Badnju večer, frama Bukovica u sklopu polnoćke organizirala je predstavu jednako zabavnog koliko i poučnog karaktera, i već dobro poznatu tradiciju živih jaslica. Predstava se održavala nakon dječje polnoćke, i prije velike. Glavna poruka predstave bila je zahvalnost. Za sve oko nas, i za samoga Boga. Poruku su shvatili svi vjernici, uz malo smijeha i zabave, dali smo im do znanja da kriza nastaje samo onda kada okrenemo leđa Bogu. A to smo im i dokazali svojom mladenačkom radošću i bezbrižnošću dijeleći poslije misa svim vjernicima besplatne zagrljaje, kako bi im što više uljepšali ove svete dane.
Da bi sreća bila potpunija, neumorne ruke tih istih framaša potrudile su se napraviti fotkaonu koja je stajala pokraj crkve, sa raznim rekvizitima i ukrasima noseći kroz lijepe poruke i šašave likove onu iskonsku radost Božića, kako najmlađima, tako i onima starijima. Uza svu tu silnu hranu i piće i mnoga dobra kojima smo bili počašćeni, najveće dobro bilo je zajedništvo. Kako sa bližnjima, tako i s Bogom i sa sobom.
Anđela Šarac, (Frama Bukovica)
Ovo došašće doista je bilo dinamično za članove našeg bratstva. Od dijeljenja hrane siromašnima, u cemu su nam uvelike pomogli naši župljani, do uprizorenja živih jaslica.
Scenografija, koju su pripremili članovi molitvene zajednice zajedno sa framašima, prikazivala je štalicu, pastire i pastirice, domaće životinje… Likove su utjelovili naši framaši koji su prikazali pravu radost Božića, rođenje našeg Spasitelja.
Cijela predstava trajala je petnaest minuta, a zadovoljna lica nisu mogli sakriti naši mali i veliki župljani.
Mir i Dobro! Frama Humac
Badnjak u našoj Frami prepun je događanja. Većina framaša Badnjak je započela zornicom. To je dovoljan dokaz koliko je sve ono što je uslijedilo bilo odlično. Dan stvarno mora biti odličan kada se započinje Svetom misom. Zornicu je vodio naš duhovni asistent fra Goran Ćorluka, a misno slavlje svojim animiranjem uveličali su članovi glazbene i čitačke sekcije naše Frame. Nakon euharistijskog slavlja uputili smo se u Framsku gdje je uslijedilo “Očajavanje”, po dobrom starom običaju. Naime, svakog jutra nakon mise zornice naši framaši su odlazili u tu prostoriju, pili čaj, malo se družili, veselili i pjevali. Na sami Badnjak svake godine nas očekuje super izdanje “Očajavanja” na kojem kitimo bor, od milja zvan BORIVOJ.
Nakon što smo popili čaj, družili se i pjevali, okitili smo našeg borivoja. Dok su neki ostali u framskoj, neki su u međuvremenu otišli kući, pa ponovno na Brijeg jer smo imali probu za pjevanje na mostu. Nakon probe, fotografirali smo se ispred naše kamene ljepotice, a onda se preko Grabovine zaputili na most. Na mostu je već bilo ljudi. Rasporedili smo se u krug i počeli pjevati svima dobro poznate božićne pjesme kao što su “Zvončići”, “Poslan bi anđel Gabrijel”, “Veselje ti navješćujem” itd.
Ljudi su nam se pridruživali, a posebno otvoreni za veselje bili su mališani. Druženje na mostu potrajalo je do 13 sati, kada smo se svi već polako umorni uputili svojim domovima.
Ipak, naš dan tu nije završio. Iako smo otišli kući, članovi naše medijske sekcije pripremali su se za svoje tradicionalno izdanje svoje emisije na Badnjak koja je trajala tri sata. Kroz razne pjesme, igrokaze, tekstove, božićne pjesme i javljanja uživo, naši medijaši su se potrudili preko radiovalova Širokog Brijega prenijeti radost rođenja malenog Spasitelja.
Kao što to oni kažu, emisija na Badnjak je kruna cjelogodišnjeg rada medijske sekcije. Svaki član sekcije sudjeluje u toj emisiji. Program emisije započeo je u 17, a završio se nešto malo iza 20 sati. Prostorije radija bile su prepune naših medijaša koji su u veseloj atmosferi čekali na svoj red za čitanje teksta, pjesme i sl.
U brojnim tekstovima moglo se čuti mnogo zanimljivih činjenica, a sve je, naravno, bilo u božićnom duhu. Naši intervjuirani gosti bili su fra Goran Ćorluka, profesorica psihologije Monika Bošnjak, voditelj dramske sekcije Marijan Šušak, te par starih framašica koje su bile članice medijske sekcije. Posebno je zanimljiv bio igrokaz, koji je na humorističan način dočarao stvarnu bit Božića. Naše trosatno druženje sa slušateljima radija Široki Brijeg završilo se pjesmom koju su otpjevali naši medijaši.
Zahvaljujemo Bogu i svetom Franji na našoj emisiji i drago nam je što imamo tu mogućnost da i preko radija pridonosimo širenju Radosne vijesti, a također hvala im na svim drugim događajima koje smo imali u proteklih godinu dana.
-Frama Široki Brijeg
Ružićki framaši organizirali su priredbu i darivanje djece poklonima za one najmlađe. Crkva sv. Ivana Krstitelja u Ružićima bila je puna djece i njihovih roditelja koji su s nestrpljenjem čekali dolazak sv. Nikole. Na početku programa, župnik fra Tomislav Jelić uputio je pozdrave svim nazočnima, te udijelio blagoslov djeci i roditeljima, a nakon toga dramska sekcija Frame Ružići odigrala je kratku predstavu.
Predstava je prikazala vrijeme dok je Nikola bio biskup koji je pomagao svojim župljanima. Jedne godine susreo je tri djevojke koje su bile siromašne, a njihov otac ih je odlučio prodat roblju. Tijekom večeri Nikola je poslao tri vreće zlatnika u njihove čizme i tako ih spasio od roblja.
Nakon predstave uslijedio je dolazak sv. Nikole u pratnji anđela koji je pričao s djecom i darivao ih prigodnim poklonima.. Uz osmjeh i radost na licu, začuo bi se i plač djece koja su bila prestrašena krampusom koji je prošao kroz crkvu. Framaši su podijelili oko 150 poklona ove godine. Ovim putem framaši se zahvaljuju svim roditeljima djece i donatorima (Violeta Grude, TP Drinovci, Agrokor i Mališić) koji su pomogli prilikom organizacije ove već tradicionalne priredbe.
Frama Ružići
Ć
Kad jfvklgcn