Napokon je došao taj dugo iščekivani dan, 28. 2. u poslijepodnevnim satima naši framaši s koferima u
ruci, osmijehom na licu i radošću u srcu krenuli su u Međugorje, točnije u Kuću Mira na trodnevni
seminar naše Frame. Dolaskom u Međugorje raspakirali smo se i krenuli na krunicu i Svetu Misu u
kapelicu. Misu je predvodio naš duhovni asistent fra Mario Knezović, koji nas je podsjetio na detalje iz
života svetog Franje. Nakon Svete Mise uslijedila je večera, a nakon okrijepe uvedeni smo u tijek
seminara i zajednički otišli do Uskrslog, u program mu je pripremljen odlazak na Podbrdo, al zbog
lošeg vremena odlazak je odgođen. Po povratku u Kuću Mira imali smo tiho klanjanje gdje smo u
bratskom zajedništvu Isusu predali svoje molitve i želje da ovaj seminar prođe u što boljem redu.
Sljedeći dan smo započeli molitvom Časoslova i doručkom. Nakon toga uslijedilo je predavanje fra
Jure Barišića koji nam je govorio o malo škakljivoj temi, o seksualnosti o kojoj se puno ne govori, a za
nas mlade je ova tema jako važna. Prva točka po grupama uslijedila je odmah nakon kratke stanke,
po skupinama smo obradili zadatak koji smo u nedjelju predstavili pred svima. Ukusni ručak i
slobodno vrijeme je prethodilo drugoj točki po grupama. Imali smo priliku po grupama čuti nešto o
temi Opasnosti koje vrebaju iz crtanih filmova,knjiga i glazbe, tu temu su obradili i predstavili
vijećnici. Nakon predavanja imali smo egzortu, pripremu za ispovijed u kapelici, a onda smo se uputili
u Crkvu na ispovijed, krunicu i Svetu Misu. Po povratku smo imali večeru, a onda zabavni program.
Atmosfera je bila jako zabavna, u natjecateljskom duhu, u zabavnom ozračju došli smo do kraja ovog
divnog dana, završili smo ga na najljepši način Klanjanjem, gdje smo zahvalili Bogu na ovako
predivnim ljudima i na mogućnosti sudjelovanja na seminaru. Nedjeljno jutro smo također započeli
molitvom, nakon molitve uslijedio je zabavni program gdje smo predstavili zadatak koji smo obradili
po skupinama. Povratkom sa Svete Mise, imali smo ručak i plenum gdje su framaši poklonili
poklončiće osoba za koje su molili tijekom ovog seminara i rekli po čemu će pamtiti ovaj seminar i
kako su proveli ova tri dana. Nakon zajedničke fotografije bilo je vrijeme da krenemo, puknuo je
balon i ispali smo u stvarnost, vratili smo se našim svakodnevnim obavezama i to je svima jako teško
sjelo na srce. S ovog seminara smo ponijeli rečenicu koja će nam dugo odzvanjati u glavi, a to je
ujedno i bilo naše geslo : ” Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća živjeti.”
Novosti
Smijeh, pjesma, radost, suze. To je ono što se moglo vidjeti i čuti u petak, subotu i nedjelju u malom selu, u Ružićima. Sve u znaku zadnjih priprema za slavlje našeg 20. rođendana i Obreda primanja i obećanja. Avantura je krenula u petak 28.02. u sklopu trodnevnice. Prvi dan započeli smo Putem križa i sv. Misom u 18 sati koju je predvodio naš sadašnji duhovni asistent fra Tomislav Jelić. Uz prethodnu ispovijed, čista srca i duše, pristupili smo nečem posebnom.
Drugi dan je bio posvećen druženju svih framaša koji su ostavili svoje tragove kroz ovih 20 godina. Sve je krenulo oko 16 sati uz upoznavanje naših “đuturuma” sa sadašnjim framašima. Rad po grupama donio je mnogo smijeha zbog sjećanja na sve zanimljive anegdote s frame. Bilo je jako zanimljivo čuti kako je ona prije funkcionirala i uočiti razliku između toga kako danas izgleda. U 18 sati predavanje o postu držao je naš prvi duhovni asistent fra Valentin Vukoja, naš osnivač Vale koji je na smiješan i zanimljiv način, kroz svetog Franju, dočarao moć posta. Druženje smo završili sa sv. Misom u 19 sati koju je predvodio naš bivši duhovni asistent fra Mladen Sesar koji je zahvalio na svemu učinjenom ove naše skromne zajednice. Kao dar smo dobili “Prestige” bombonjeru, s porukom da budemo Božji, prestižni Franjini sljedbenici!
Treći dan, dan našeg rođendana, započeo je u 16 sati uz neobična svjedočanstva naših bivših i sadašnjih framaša. Kroz njihov razgovor naučilo se mnoštvo toga: Kako napisati email (najbolje zna naša Mona), koliko god podariš Frami ona strostruko vrati, Frama može štošta podariti, pa i zaručnicu kao našem Toniju . Moramo prigrliti svoga “gubavca” ,”Ono što mi do tada bijaše odurno, pretvori mi se u duhovnu i tjelesnu slast.” veli sv. Franjo. U 18 sati je krenula sv. Misa, ujedino i najvažniji dio svega, a to je obećanje Bogu da ćemo živjeti godinu dana Evanđelje, Franjin uzor. U bratstvo je primljeno 15 novih framaša, pet ih je dalo svoje prvo obećanje, a 23 obnovilo. Misu je predvodio područni duhovni asistent Frame Hercegovina, fra Marin Karačić. U svojoj propovijedi govorio je o razlikama između napasti i kušnje. One nas, prije svega, ojačaju. Uz divno pjevanje, Misu je pratio zbor starih framaša. Kasnije se u žamoru nastavilo u dvorani uz zakusku i druženje s braćom framašima iz cijele Hercegovine.
Vođeni geslom „Gospodinu Bogu svome se klanjaj i Njemu jedinom služi“, napunili smo se naročito Duhom Svetim, Istinom, ojačali bliskost braće. Braće koji su uvijek tu. U kojima je slika Krista. “U svakom bratu da prepoznamo Te”.
Frama Ružići
Polako prolaze prvi koraci korizmenog puta, početni zaleti, izazovi, postavljeni ciljevi, mali zadaci i velika odricanja. Stranice Matejeva evanđelja danas su kao stvorene, namijenjene i idealne baš za ovaj, još uvijek, uvod vremena u kojemu jesmo.
Kaže: “Ta zna otac vaš što vam treba i prije nego zaištete”. A ta rečenica zaključak je onoga što prethodi kada nas onako jednostavnim riječima podsjeća: Ne blebećite kao pogani koji misle da će s mnoštvom riječi biti uslišani.
Danas se to govori meni.
Ne recitiraj mu nabrajalice, molitva nije pjesmica koju si naučila. Na nabrajaj svoje želje živeći u prošlosti i strahovanju od budućnosti, molitva nije maštanje naglas. Kruh naš svagdašnji, i živi sada. U predanju, u Očenašu, u tišini s njim, u trenutku kad ponestanu riječi, tako ga spoznaji, tako dušu uzdiži nebu.
Takva Isusova molitva je oduševila apostole, nije molio kao neki najamnik, kao carinik, kao stranac ili vjernik, molio je kao Sin.
I zato želim moliti ne kao katolkinja, framašica, studentica, nego kao kćer onim imenom kojim se zovem.
Teško je, ali to je jedina istina Isusove molitve.
I to je onaj neizmjerni dar, biti dijete u Njegovom krilu.
Moj idući korak na putu korizme želim da bude takav. Korak prema Ocu.
Grijeh je užitak
u oprostu je mir
Napast zbunjuje
kušnja odgaja
Tama lako privlači
ali u svjetlu je vječnost
Ivana Milićević
“Dide, pobiše nam fratre!” je predstava koju izvode članovi OFS-a i Frame Široki Brijeg. Predstava govori o pobijenim fratrima u Hercegovini za vrijeme drugog svjetskog rata. U predstavi se prikazuju scene koje opisuju taj kobni 7. veljače 1945. godine kada je okupiran Široki Brijeg. Kroz 5 činova prikazano je stanje u Hercegovini, te na Križnom putu. Prvi čin prikazuje obitelj dida Tome te njihovu zabrinutost kada su saznali da su fratri odvedeni i ubijeni. U drugom činu dolaze dvojica mladića, Ivan i Marko te obavještavaju dida i ostalu obitelj o njihovom svjedočanstvu. Ivan i Marko su bili svjedoci paljenja gimnazije na Brigu, uvođenja konja u crkvu, i još mnogih događaja koji ih zadesiše. Treći čin prikazuje dvojicu fratara, fra Pavu i fra Gaudencija koji su bili na službi u Mostaru. Oni sjede u vrtu razmišljajući što se dogodilo s njihovom braćom iz samostana. U četvrtom činu prikazuju se dvije žene, Mara i Kata. Kata je pošla po potpalu i mliko i tako srela Maru, zastale su u razgovoru o pobijenim fratrima diljem Hercegovine. Spominju braću iz Čitluka, Ljubuskog i Izbična. Peti čin prikazuje petoricu mladića koji su bili iz raznih krajeva hercegovine. Dolazili su iz Čitluka,Posušja,Humca,Mostara i Širokog Brijega. Petorica mladića pohađali su širokobriješku gimnaziju, te su nakon okupacije Širokog pošli prema Mostaru, preko Mostara u Sarajevo, preko Sarajeva u Zagreb te na kraju završili na Križnom putu.
Predstavu je napisala Mirela Lovrić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj strukovnoj školi na Širokom Brijegu. Predstava je napisana uz pomoć fra Dane Karačića te svjedoka koji su pružili informacije o tim kobnim danima.
Predstava se izvodila 3 puta u širokobriješkom kinu Borak, Drinovcima, Međugorju, Mostaru te će se održati i u Zagrebu. Mogući pozivi su došli iz Posušja, Ljubuškog i Tomislavgrada.
Andrej Grbešić, Frama Široki Brijeg
Od 21. do 23. veljače 2020. u Kući mira u Međugorju, pod geslom “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.”, održan je molitveni seminar Frame Hercegovina. Kako je duhovnost kroz male stvari i molitva u ovom vremenu kada započinjemo put korizme prema Uskrsu posebno djelovala na sudionike ovoga seminara pročitajte u nastavku teksta.
Donosimo vam dašak seminara kroz “izvješće” naše framašice Andreje Dodig:
“Dok se još sabiru dojmovi, već se ušuškavamo u svoju svakodnevicu kojoj dajemo nešto radosniju notu. Naši životi postali su glazbenim instrumentima. Na njima je Gospodin, po tko zna koji put, izveo čudesnu skladbu. Skladbu čiji će ritam još dugo odzvanjati u našim srcima i nenametljivo diktirati tempo našim životima. Vjerujem da je Gospodin još davno sve to osmislio. Svatko od nas našao se u ovoj skladbi s razlogom. Svatko joj je dao neku svoju notu. Kao što se raskoš ljepote nekog instrumenta u potpunosti ostvarju tek u orkestru, tako se i naša ljepota ostvarila u ovoj zajednici. Orkestar se prepušta dirigentu, a mi smo se prepustili Gospodinu. A što bi drugo nastalo kada se spoje ljudsko predanje i Božja providnost, već istinska umjetnost. Umjetnost koja pročišćuje i daje snagu za nove životne note koje tek čekaju da budu odsvirane.
Još je davno Gospodin dao ime našoj skladbi. Još dok je govorio na Gori: “Blago čistima srcem, oni će Boga gledati. ” I zaista, postala je naša skladba, skladba koja pročišćuje srca. Još ” neuštimane “instrumente, usklađivale su fra Marinove riječi :,, Bog ne poziva sposobne, već osposobljava pozvane.” I što je skladba bila polifonija i ova je poruka odjekivala snažnije. Neki dublji ton svemu ovom dala je i “izvedba” sestre Matije Pačar. Note ove izvedbe dobro su nam znane. Darovao nam ih je sam naš Gospodin dok je još poučavao na Gori.
Međugorje je ovih dana postalo naša Gora s koje se začuo jasan Gospodinov glas. Po tko zna koji put pozvani smo biti blaženi, ,, A blažen je”, kako kaže sestra Matija, ,,onaj tko zna živjeti, iskoristiti priliku. Onaj tko ne dopušta da mu promaknu stvari u životu. ” Gospodin, sam izvor radosti, prozvao nas je da se radujemo, da se napojimo s Njegova izvora. Izvora krotkosti, pravednosti i milosrđa. Put ka tom izvoru rasvijetlile su nam riječi sestre Matije. Krotkost predstavlja malenost, pravednost-predanje, a milosrdnost-djelovanje. Budemo li slijedili ove smjerokaze, doći ćemo na svoj cilj. Put znamo, hoćemo li poći njime-sami biramo.
U tim usponima i padovima pomoći će nam i riječi našeg brata-Marija Pehara. Njemu je sveti Franjo suputnik već dobar dio života. Što prima od Boga i svetog Franje, nesebično dijeli s nama. “Najdublje gdje možeš pasti, Njegove su ruke.”-zapljusnulo je, između ostalog, od naše obale sluha i još će dugo odjekivati u našim srcima. Sve što smo čuli i osjetili, palo je poput sjemena na naša srca. Budemo li čuvali svoja srca od korova, iz sjemena će se razviti stablo koje će dati ploda.
Nek’ nas u tom prati zagovor svetog Franje čije sjeme i danas klija u mnogim srcima.
Počevši od već spomenutih fra Marina, sestre Matije, Marija te našeg Stipe Čuića do svakoga od vas, braćo, iskreno hvala! Svima vama što ste odsviravši svoje note posijali svoje sjeme. Pred svima nama stoje još neodsvirane note. I teške i lake, i tužne i radosne. No, radujem se jer u svima njima osjetit će se dio ove skladbe, dio sviju nas!”
Andrea Dodig, Frama Seonica
U Frami Tihaljina, 24. veljače 2020. godine, održana je redovita izborna skupština. Izborima je predsjedao Stipe Čuić, područni potpredsjednik, tajnik izbora bio je Mario Milas, područni blagajnik, a prisutan je bio i područni duhovni asistent fra Marin Karačić. Izbore smo započeli zajedničkom molitvom, nakon čega su framaši upoznati sa samim tijekom izbora te pozvani na odgovornost.
Novo vijeće Frame Tihaljina čine:
Predsjednica : Marija Primorac
Podpredsjedik : Ante Mlinarević
Voditeljica formacije : Antonela Penava
Tajnica : Nikolina Kordić
Blagajnica : Renata Ančić
U ime područnog vijeća Frame Hercegovina novoizabranom vijeću Frame Tihaljina želimo obilje Božjeg blagoslova u budućem radu.
Toliko puta se zalomilo kroz moje uši: „Jednom framaš, uvijek Framaš!“, i činjenica je da u većini slučajeva to nije tako. Baš kao u prispodobi o sjemenu usporedila bih framaše s istim. Nešto padne uz put, nešto na kamenito tlo, nešto u trnje, a nešto napokon i na dobru zemlju. (Usp. s Mt 13)
Frama je čudo, posebno u onom početničkom zanosu koji te opije i zaludi da pomisliš kako je tu sve ono što si ikada tražio i kako su ti ljudi, od krvi i mesa, tvoja savršena braća i sestre, uvijek spremni za pomoć, molitvu i zabavu. Čudo je i kada se malo dublje uputiš u njene čari i shvatiš da ima i poteškoća, nesavršenih ljudskih postupaka, iskorištavanja i dvoličnosti jer ipak svi smo različiti i rastemo. Čudo je i kada upoznaš prava lica drugih ljudi koji su tu došli iz krivih razloga, otišli iz još više krivih pobuda, kad te povrijede i osakate za najdivnije osjećaje, a najčudesnija je kada otkriješ sebe i svoje nesavršenosti koje su ti do jučer bili najveći aduti.
Tko je jednom bio framaš i uistinu živio taj poziv ne može stati na tome – jednom framaš, uvijek Framaš. Ne želim nikoga uvrijediti, ali biti Framaš cijeli život znači odazvati se pozivu kojeg ti je Bog usadio u srce nekada dok i nisi znao. Biti „uvijek Framaš“ znači živjeti poziv u punini po uzoru na svetoga Franju. Ispričavam se svim onim framašima koji su prošli svoj put kroz Framu i shvatili da ta karizma i duhovnost jednostavno se ne uklapaju u njihov način življenja kršćanskog života i povukli se. Ali se pitam gdje su svi oni moji framaši koji su se hvalili svojom pripadnošću, veličali druženja, osjećaje prema svetom Franji, slavili blagdane i noći i dane provodili oko Franjevačke? Gdje je nestala sva ta silna ljubav i zalaganje?
Frama je nastala zahvaljujući braći iz OFS-a. Nastala je s ciljem da nas pripremi za Treći franjevački red kako bi rasli u spoznaji i franjevačkoj duhovnosti. Koliko se framaša odvaži napraviti korak i dati priliku Franji i zaživjeti „uvijek Framaš!“?
„Ma neka me malo da odmorim, tamo je ionako sve ozbiljno…“
„Šta ću ja tamo, tamo su samo bake i djedovi?“
„Dosadno je tamo, samo mole i ništa ne rade…“
„Premlad sam ja za takvu obavezu vezanja i odgovornosti…“
I tako u nedogled. Ma dajte molim vas? Koga zavaravate – sebe ili svoju savjest? Zar vas stvarno Frama nije naučila ničemu – pa ni prihvaćanju odgovornosti za svoj poziv?
Tko hoće uvijek će naći način, a tko neće naći će izgovor. Ružno je uzimati i iskorištavati bilo što na ovome svijetu, a kada dođe vrijeme za uzvratiti – povući se i okrenuti glavu. Priznajem da je jednostavnije ne staviti sebi na leđa još jednu obavezu pohađanja susreta, redovite molitve Časoslova, življenja sakramentalnog života, ali nije li to ono na što smo svi kao kršćani pozvani? Gdje se izgubilo ono koliko daš –toliko će ti se vratiti?
Naše Frame su pretrpane ljudima, naša bratstva OFS-a vape za novim članovima. I dok sve te bakice i djedovi, stariji, mole za svoju mlađu subraću, potajno im se diveći kako imaju toliko odgovornosti i zadataka i stižu sve obaviti, braćo framaši, razmislite zašto bježite od susreta s Franjom i Isusom i divnih ljudi koji vam imaju toliko toga za ponuditi? Čega se bojite?
Usuđujem se reći da je Frama možda najteži level Franjevačkog suživota pojedinaca. Danas kada sam ponosni član OFS-a mogu reći da je puno lakše biti „trećar“ nego Framaš. Stavljam vam na srce da se zapitate gdje ste vi s Framom u budućnosti, koje ćete sjeme odabrati biti. Dajte priliku svom starijem bratstvu i uvjerite se koliko svi ti „stariji“ ljudi trebaju vas, odnosno vi njih. Obećavam vam puno manje obaveza, više smijeha, puno više ljubavi i suosjećanja, životne franjevačke jednostavnosti koju imaju samo ljudi s godina iskustva. Kada dođete do kraja svog framaškog puta i prepoznate se u onom: „Jednom framaš, uvijek Framaš! “ – sjetite se svog početničkog zanosa i Franjinog: „Braćo, krenimo ispočetka!“
Antonia Primorac
Nacionalno vijeće Frame Bosne i Hercegovine organizira XXIII. festival duhovne glazbe Franjevačke mladeži – FRAMAFEST 2020. Framafest će se održati u subotu, 24. listopada 2020. u Sarajevu, u Bosanskom kulturnom centru. Geslo ovogodišnjeg Framafesta je: “Srce nam se u njemu raduje“ (Ps 33, 21).
Framafest je festival natjecateljskog karaktera, a ciljevi su mu promoviranje mladih glazbenih talenata unutar Franjevačke mladeži i poticanje glazbenog stvaralaštva koje će obogatiti duhovnu glazbenu scenu te promicanje zajedništva framaša.
Framafest je jedinstven festival duhovne glazbe u Bosni i Hercegovini i u svijetu, jedini na kojem nastupaju isključivo glazbeni sastavi Franjevačke mladeži.
Natječaj za slanje demo snimaka je otvoren do 1. svibnja 2020. godine.
Uvjeti Natječaja su sljedeći:
1. Skladbe tematski moraju biti kršćanskog karaktera, a ukoliko je moguće, i franjevačkog
2. Skladbe ne smiju biti objavljivane niti javno izvođene
3. Trajanje skladbe ne smije biti dulje od 4 (četiri) minute
4. Autori glazbe, stihova i aranžmana moraju biti uredno potpisani
5. Pojedino mjesno bratstvo može na natječaj prijaviti samo jednu skladbu
6. Izvođači moraju biti barem primljeni u mjesno bratstvo
7. Preporučuje se da framaši budu autori tekstova i glazbe skladbi
Prijava na natječaj dostavlja se na CD-u na poštansku ili službenu elektronsku adresu područnoga bratstva Frame koje je domaćin do 1. svibnja 2020. godine, a obavezno mora sadržavati sljedeće:
• Oglednu demo snimku pjesme koja ne mora biti studijska, ali glazbenoprodukcijski treba biti što sličnija izvedbenoj verziji. Pjesma može biti poslana i u mp3 formatu;
• Tekst pjesme u Word formatu (Times New Roman, 12, prored 1,5, obostrano poravnanje)
• Uz prijavu je potrebno priložiti pismenu potvrdu mjesnog asistenta Frame, koji jamči pripadnost izvođača Franjevačkoj mladeži;
• Kraću biografiju autora i izvođača sa svim potrebnim podacima (adresa, telefon, mobitel, email, web-adresu i sl.).
Izvođač koji pjeva na demo-snimci treba izvesti pjesmu i na festivalu.
Posebne napomene:
• Skladbe poslane na natječaj moraju biti originalno autorsko djelo, a ne prepjevi ili obrade s potpisanim ili nepotpisanim originalnim autorima.
• Dopušteno je korištenje prerađenih tekstova molitava, psalama, himana i drugih biblijskih tekstova.
• Pravo sudjelovanja na natječaju imaju i strani državljani pod istim uvjetima kao i državljani Bosne i Hercegovine.
• Organizacijski odbor nije dužan vraćati prijavljene skladbe ukoliko nisu prošle na natječaju.
• U slučaju da bude javno izvedena ili objavljena prije Framafesta, prijavljena skladba bit će diskvalificirana.
• Rezultati natječaja će biti objavljeni na službenim web stranicama područnih bratstava Frama BiH (www.frama-ofs.com ili www.frama-hercegovina.com) u roku od 20 dana po završetku Natječaja.
• Autori i izvođači najkasnije do 20. srpnja moraju poslati završnu studijsku snimku i njezinu matricu, na kojoj ne smiju biti snimljeni glavni i prateći vokali.
• Glavni i prateći vokali na festivalu nastupaju uživo.
Važne napomene:
1. Nacionalno vijeće, nastojeći potaknuti framaše da sami pišu tekstove pjesama, donijelo je odluku da nagradu za najbolji tekst ne mogu osvojiti pjesme čiji autor teksta nije framaš, dok i dalje mogu osvojiti nagradu za cjelokupni dojam izvedbe (1., 2., ili 3. mjesto).
2. Stručni žiri kojeg čine tri člana ne smije biti nikako povezan s nijednom skladbom na festivalu.
Prijave slati na službeni e-mail područnog bratstva Frame Bosne Srebrene: frama.fsr.bs@gmail.com ili na adresu: Franjevački provincijalat Bosne Srebrene, Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo
Magdalena Musa, nacionalna predsjednica Frame Bosne i Hecegovine
Fra Marin Karačić, nacionalni duhovni asistent Frame Bosne i Hercegovine
U nedjelju 16. veljače u 18 sati crkvi Bezgrješnog začeća BDM u Tihaljini održani su obredi primanja i obećanja u Frami Tihaljina uz geslo “Otvori oči moje da gledam divote Tvoga zakona”.
Svečanu sv. Misu je predvodio duhovni asistent Frame Hercegovine fra Marin Karačić, uz koncelebraciju fra Roberta Jolića, fra Josipa Mioča, fra Maria Knezovića, fra Petra Drmića, te fra Branimire Muse, župnika i duhovnog asistenta Frame Tihaljina. U svojoj propovijedi fra Marin je govorio kako ponajprije moramo biti odlučni i svoji u našem životu. Cijelu propovijed je naglasio geslom i pozvao nas da ponosno izgovorimo “Evo me!”.
U Framu Tihaljina primljeno je četvero novih framaša, dvoje ih je dalo prva obećanja i dvanaest framaša je na još jednu godinu produžilo svoj put formacije u Frami.
Uvelike se zahvaljujemo Frami Kočerin koja je svojim divnim pjevanjem uveličala ovaj obred, a prisutni su bili i framaši iz Drinovaca, Gorice-Sovića, Ružića, Bukovice, Seonice, Humca, Vitine i Veljaka.
Posebne zahvale našem mjesnom duhovnom asistentu fra Branimiru Musi za svoju žrtvu i pomoć u našem radu i cijeloj župi, duhovnom asistentu fra Marinu Karačiću kao i svim fratrima koji su prisustvovali, poručili su framaši iz Tihaljine.
Nakon blagoslova i zajedničkog fotografiranja framaši su se zaputili u školsku dvoranu na daljnju proslave ovog posebnog dana. Večer je nastavljena uz domjenak, ples i pjesmu.
U subotu, 15. veljače, u dvorani ispod zvonika Franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru, održano je humanitarno druženje frama.
Frama Mostar je, na ideju njene karitativne sekcije, oraginizirala humanitarno druženje za frame Čitluk, Gradnići, Međugorje i Mostar. Ulaznica je bio trajni prehrameni proizvod ili novčani prilog. Cilj ovog druženja bilo je zbližavanje bratstava kroz igru i smijeh.
Program je započeo misnim slavljem u 18:00 sati, a nastavio se zabavnim susretom.
Hvala framama koje su se odazvale našem pozivu i nadamo se da će u budućnosti biti još prilika za ovakva druženja. Svi prilozi idu u humanitarne svrhe.
Frama Mostar





















